Andrea

Sjedila sam na stražnjem sjedalu automobila i gledala kroz prozor sa slušalicama u ušima. Poznata pjesma Within Temptationa svirale su mi u uho. Stavila sam glazbu na najjači volumen jer nisam željela slušati što moja sestra i njen suprug razgovaraju. Voljela sam slušati svakakvu vrstu muzike, ali kad sam to činila nisam voljela da me išta ometa.

Osjetila sam tapkanje, pa sam pogledala u stranu i ugledala svoju jednogodišnju nećakinju, Molly, kako me promatra svojim prekrasnim zelenim očima. Veselo mi je mahala plišanom pandom koju sam joj kupila kad se tek rodila, pa sam joj se osmjehnula i pomilovala joj ružičaste obraščiće.

Krajičkom oka sam vidjela kako mi Erin, moja starija sestra, maše. Pogledala sam u nju dok mi je ona pričala promatrajući me svojim velikim zelenim očima. Molly je bila dosta slična njoj, ali dobila je nešto i od oca. Skinula sam slušalice iz ušiju.

„Nešto si govorila?“ –upitala sam ju popravljajući smeđu kosu.
„Uskoro dolazimo.“ –odgovorila je.

Klimnula sam glavom i ponovno stavila slušalice u uši. Erin je odmahnula glavom, prošla rukom kroz valovitu, kratku plavu kosu, te je pogledala pred sobom razgovarajući sa Justinom, svojim dvije godine starijim, mužem.

Imale smo sreće što je Erin naletjela na njega. Bio je jako dobar i drag dečko koji se preselio iz Dublina u Salem zbog dobro plaćenog posla kao kirurg. Erin je radila kao medicinska sestra u gradskog bolnici gdje su se i upoznali. Zaljubili su se, vjenčali i dobili malenu Molly, a ja sam ponekad imala osjećaj da nisam pripadala među njima.

Justin se zaustavio pred vratima ogromne pozlaćene kapije iza koji se nalazila naša kuća... ili bi se moglo reći vila pošto je on bio dobro plaćeni kirurg koji si je svašta mogao priuštiti. Zbog toga smo se i vozili u crnom Jeepu, a svatko od nas je imao vlastiti auto, osim Molly, naravno, koja nije imala pojma što znači ona riječ.

Vrata garaže su se automatski otvorila jer je pritisnuo dugme, pa ga je parkirao na svoje mjesto. Izašla sam iz auta, otvorila stražnji dio automobila i izvukla svoju putnu torbu iz nje.

„Andrea, molim te, uzmi Molly.“ –rekla mi je Erin.

Klimnula sam glavom, stavila iPod u džep i otkačila nećakinju sa sjedalice. Podignula sam ju i izvukla nježno iz auta, pazeći da ju ne ozlijedim.

„Bez brige, Andrea...“ –prišao mi je Justin. „Uzet ću ja torbu!“
„Nema potrebe.“ –objasnila sam. „Mogu ju vuči dok nosim Molly. Nije mi problem!“

Justin me pogledao upitnim izrazom lica, svojim smeđim očima, tapkajući polako nogom od pod. Molly je dobila smeđu kosu po njemu pošto je njena majka bila prirodna plavuša. Ponekad sam se čak i pitala da li smo doista u rodu pošto su moji roditelji također bili plavokosi, ali jedina sam ja bila brineta.

Naravno, to me odavno prestalo brinuti. Moja se obitelj raspala kad sam imala svega šest godina, a otada se Eris brinula o meni. Moja se sadašnja, prava obitelj sastojala od Eris, Justina i Molly. Oni su bili sve što mi je trebalo, pa se nisam opterećivala previše stvarima koje su me mučile u djetinjstvu.

„Kako želiš.“ –slegnuo je ramenima.
„Justin, znaš i sam da je moja sestra tvrdoglava i da bi se čak s tobom prepirala dok ne bi dobila ono što želi.“ –nadodala je Eris.
„Tako je, sis!“ –nacerila sam se i ponosno izašla iz garaže.

Požurila sam do stepenica koje su vodile u kuću. Već sam čula zavijanje svog Simbe koji je vjerojatno jedva čekao da netko otključa vrata kako bi istrčao iz kuće. Nije nas bilo oko mjesec dana. Pazikuća ga je vjerojatno više puta na dan puštao vani u dvorište kako bi se istrčao i uživao u lijepom vremenu pošto je bilo ljeto, ali Simba je uvijek bio utučen kad nas ne bi bilo. Nažalost, nismo ga mogli ponijeti u Dublin, gdje smo proveli posljednji mjesec ljeta kod Justinove rodbine.

Otključala sam vrata nakon što sam pustila torbu, a kad sam ju progurala, kao što sam i očekivala, Simba je istrčao iz kuće, veselo počeo lajati i pretrčao je nekoliko puta dvorište zavijajući. Nasmiješeno sam pogledala u Justina i Erin koji su samo odmahnuli glavom i, osmijehom na licu, zakoračili u kuću.

Nathaniel

Još jedno dosadno jutro je svanulo. Dignuo sam se sa kreveta i mrzovoljno ušao u kupatilo kako bih se se umio i na taj način pokušao razbuditi. Znao sam da je bilo već deset ujutro, a pošto mi se životni ciklus poremetio zbog svega i svačega, bilo mi je teško naviknuti se na novi život.

Pogledao sam se u ogledalo. Crna, poluduga, kosa bila je razbarušena i čupava, a plave oči izgledale su umorno, kao što i jesam bio. Bio sam umoran jer sam se malo naspavao preko noći. Mrzio sam to što sam se teško navikavao na promjene unatoč tome što sam na taj način živio već pola godine.

Otvorio sam špinu, a iz nje je izašao hladni mlaz vode. Stavio sam ruke ispod njega, spustio glavu i nekoliko puta se umio kako bih se što prije razbudio. Nakon toga sam izvukao četkicu za zube iz ladice i oprao na brzinu zube.

Nisam imao volje staviti majicu jer je svejedno bilo nepodnošljivo toplo. Zadnjih mjesec dana sam mislio da bih mogao umrijeti od topline jer je stvarno kolovoz bio vraški topao. Nije mi pretjerano pomogao niti klima uređaj, što me užasno iritiralo.

Spustio sam se niz stepenice i odmah otišao do frižidera kako bih popio hladnu i osvježavajuću vodu. Na sreću, nisam zaboravio napuniti bocu, pa sam ju izvadio iz frižidera i popio što sam više mogao, te zadovoljno uzdahnuo.

Prišao sam prozoru i pogled mi je pao na kuću koja se nalazila nedaleko od moje. Vidio sam poznatu osobu u dvorištu kako se igra sa psom, a zatim zakolutao očima i povukao zavjesu.

Andrea Gilmer je bila jako čudna djevojka, zapravo... priča za sebe koju nisam želio niti namjeravao otkriti. Davno sam odlučio da o njoj neću razmišljati jer nisam želio da mi neka umišljena bogatašica zaokupi misli pošto sam imao pametniji posao, pa sam se odmah sjetio kako navečer moram obaviti neke stvari.

Sjeo sam na trosjed, prekrižio noge na stol i upalio televiziju razmišljajući što bih mogao gledati kako bi mi vrijeme brže prošao, pošto nisam namjeravao izaći iz kuće dok mrak ne padne i temperatura se snizi.

***

Vratio sam se iz grada jer, kao što sam namjeravao, morao sam obaviti neke stvari kad je mrak pao. Spustio sam se niz stepenice, u kući, i ušao u podrum. Odmah sam krenuo prema velikom frižideru, podignuo ga i primijetio da je još jedna bočica krvi ostala. Na sreću, dobro sam pomislio, pa sam otišao kupiti od medicinara koji ju je uzimao iz bolnice. Nije previše toga ispitivao jer mu je novac trebao.

Stavio sam nove boce kraj posljednje, uzeo jednu i zatvorio frižider. Popeo sam se natrag na prizemlje, prišao prozoru i pogledao u kuću u kojoj je Andrea živjela. Svijetlo njene sobe bilo je upaljeno. Jedino je ona bila budna u tri ujutro, a pitao sam se što je radila pošto je u ono doba trebala spavati; inače jest.

Otvorio sam bocu i počeo piti toplu ljudsku krv koja mi se slijevala niz grlo.