Nathaniel

„Čekaj malo...“ –Andrea je iznenađeno gledala u mene. „Ti misliš potražiti Marcusa?“
„Da.“ –odgovorio sam. „Ne znam što ti je tu tako čudno?“
„Ne znam, Nathe, možda zato što bi mogao poginuti!“
„Alexandria zna gdje je on, a ja ga trebam pronaći, Andrea! Znaš dobro da želim osvetiti obitelj!“

Odmahnula je glavom.

„Što ako te ubije?“ –uzvratila je ljutito.
„Borit ću se do kraja.“ –objasnio sam joj.
„Što ako te ozlijedi?!“
„Neće.“
„Kako možeš biti siguran u to?! Vampir je puno duže nego ti.“

Slegnuo sam ramenima.

„Vjerujem u sebe.“ –rekao sam ozbiljno.
„Puno duže od tebe je vampir!“ –nastavila je ljutito. „Jači je od tebe! Mogao bi poginuti!“
„Svejedno mi je i da poginem! Ako ga ne budem mogao ubiti to znači da ne zaslužujem živjeti, a ako ga ubijem... to znači da sam osvetio svoju obitelj!“

Ljutito se dignula sa trosjeda i bijesno odmarširala iz dnevnog boravka. Uzdahnuo sam i istog trena se stvorio pred njom, zaustavivši ju prije nego je otvorila vrata. Prekrižila je ruke na prsima i pomaknula se od mene promatrajući me ljutitim izrazom lica.

Kao što sam i očekivao, nije dobro reagirala kad sam joj rekao da bih uskoro trebao otići zajedno s Alexandriom kod Marcusa. Prvo nije reagirala dobro zbog toga što joj se Alex nikada nije svidjela, a drugo zbog toga što je bila zabrinuta za mene.

„Makni se!“ –rekla je ljutito. „Ako želiš poginuti, super, ali nemoj mene uvlačiti u ta sranja jer ne želim biti kraj tebe znajući da te boli briga hoćeš li preživjeti ili ne!“
„Andrea...“ –započeo sam.

Prošla je kraj mene, otvorila vrata i ljutito zalupila njome. Uzdahnuo sam i odlučio ju pustiti neko vrijeme samu kako bi se smirila.

„O-ho-ho...“ –čuo sam Alexandrijin glas.

Podignuo sam pogled prema stepeništu i vidio ju kako se elegantno, zavodnički, spušta niz stepenice. Zakolutao sam očima i ušao u kuhinju. Živjela je kod mene samo kako bismo Viktor i ja bili sigurni da nam nije lagala, da nije povezana sa vampirom kojeg ganjamo danima, te da ne ugrize čovjeka. Naravno, Andrea nije bila oduševljena, ali znala je da je to bila jedina pravedna stvar.

„Nevolje u Raju?“ –upitala me.

Prostrijelio sam ju pogledom i sjeo na trosjed.

„Nathe...“ –sjela je pored mene. „Što radiš s čovjekom?“
„To se tebe ne tiče!“ –rekao sam joj.
„Ma daj, Nathe!!! Ljudi se jedu. Nisu ovdje kako bi živio s njima, volio ih! Ovdje si kako bi se zabavljao njima!“
„A ti si ovdje samo jer te trebam inače bi odavno bila mrtva.“
„Ma kako smo romantični!“
„Alex, prekini ili neću odgovarati za sebe!“

Zakolutala je očima. Rukom je prošla kroz moju kosu, pomilovala me po licu, a zatim krenula prema mojim usnama. Odbacio sam ju u stranu. Proklizala je pločicama promatrajući me iznenađenim pogledom.

„Doista ti je stalo do nje?“ –upitala me.
„Bingo!“ –zakolutao sam očima.
„Ona je čovjek!!!“
„Prosvijetlila si me.“
„Idi k vragu!“
„Jednom hoću.“

Proderala se i bijesno istrčala odande. Vjerojatno je očekivala da ću potrčati za njom iako sam to trebao učiniti jer je mogla pobjeći i nauditi nekome, koliko je glupa znala biti, ali nisam imao volje. Ostao sam sjetiti ondje jer mi je dosadilo dadiljati nad njome.

Andrea

Duže vremena sam sjedila u kafiću, kraj prozora, sa nekoliko praznih čaša alkohola i jednom punom koju bih svako toliko popila. Vrtjelo mi se u glavi od previše alkohola u krvi jer dugo nisam pila, ali nije me bilo briga. Bilo je previše rano da bih se vratila kod kuće, a ja sam bila previše nervozna i bijesna na Nathaniela da bih vidjela bilo koga.

„Andrea?“ –čula sam svoje ime.

Okrenula sam se i vidjela Kolea.

„Hej.“ –pozdravila sam ga i pogledala kroz prozor.
„Što radiš ovdje sama?“ –upitao me.
„Gledam.“
„Što?“
„Ništa.“
„Jesi li dobro?“
„Da.“
„Posvađala si se s Natheom?“
„Zar je to tako očito?“

Krajičkom oka sam primijetila da je sjeo preko puta mene.

„Je li nešto gadno?“ –upitao me.
„Ne znam.“ –slegnula sam ramenima.
„Riješit ćete vi to.“
„Kako znaš?“
„Zato što si ti dobra cura, a on to zna.“

Lagano sam mu se osmjehnula i duboko uzdahnula. Nitko nije znao o čemu je zapravo riječ. Nitko mi zapravo ne bi vjerovao da mu ispričam da imam dečka vampira, da oni zapravo postoje. Svi bi pomislili da sam luđakinja.

„Kole, idemo?“ –iznenada sam čula Willowin glas.

Okrenula sam se, a naši su se iznenađeni pogledi susreli.

„Andrea, što radiš ovdje sama?“ –upitala me.
„Uhm... Pijem!“ –nasmiješila sam se i podignula čašu.
„Vidim. Jesi li dobro?“
„Odlično!“

Pogledala je nesigurno u Kolea koji joj je namignuo.

„Hajde, ljubavnici, pustite me na miru i odite uživati negdje!“ –nadodala sam.
„Možda bi bilo najbolje da tebe odbacimo doma!“ –rekla mi je.
„Ja ću se pobrinuti za nju!“ –čula sam muški glas.

Zakolutala sam očima, a Willow se pomaknula u stranu. Ugledala sam Viktora iza nje, a ona je iznenađeno pogledala u mene. Vidjela sam nesigurnost u njenom izrazu lica i pretpostavila sam odmah da je vidjela u njemu neprijatelja, da nije bila sigurna treba li me pustiti s njime ili ne.

„Natheov sam prijatelj.“ –rekao je.

Oblikovali su usta u slovo o, a zatim pogledali u mene. Klimnula sam glavom, a Willow mi je šapnula u uho da će me nazvati sljedeći dan. Pogledala je Viktora, pomalo prijetećim pogledom, a zatim se udaljila s Koleom.

„Što želiš?“ –upitala sam ga nakon što sam popio do kraja piće koje je ostalo u čašu.
„Došao sam te spriječiti da odeš na ispumpavanje.“ –odgovorio je.

Zakolutala sam očima.

„Nisam pijana previše, pa se ne trebaš brinuti za mene. I možeš slobodno reći Natheu da mogu bez njega!“ –uzvratila sam, dignula se sa stolice i ponovno sjela na nju jer mi se zavrtjelo u glavi.
„Jesi dobro?“ –sjeo je pored mene.
„Savršeno! Idem po još alkohola.“
„Ne ideš!“
„Idem!“
„Ne!“

Htjela sam se dignuti, ali me on uhvatio za rame i spustio me dolje. Nadureno sam pogledala u njega, a on me promatrao ozbiljnim izrazom lica.

„Što se dogodilo?“ –upitao me.
„Ništa.“ –odgovorila sam. „Sad me, molim te, ostavi na miru i pusti da uživam!“
„Nećeš ubijati tugu u alkoholu, jasno?“
„Ne ubijam ju! Pusti me da tugujem na miru i odlazi! Razbit ću te!“

Zakolutao je očima, a ja sam ga udarila šakom u glavu. Odmahnuo je glavom dok sam ja oblačila kaput. Glava me užasno boljela, vrtjelo mi se i znala sam da mi je sve loše i lošije. Trebala sam malo zraka, pa sam uzela svoje stvari i laganim se korakom uputila prema izlazu. Svako toliko bih se zaustavila i nagnula na zid, stol ili stolicu ( ovisno o tome što mi je prvo došlo pri ruci ) kako ne bi pala.

„Tebi je vrijeme da ideš doma.“ –rekao mi je Viktor.
„A tebi je vrijeme da odeš u tri pičke materine!“ –ljutito sam ga prostrijelila pogledom.

Oblikovao je usta u slovo o, a ja sam frknula, nagnula na vrata koja su se otvorila i pala u snijeg koji se nakupio pred kafićem.

„Čovječe, Andrea!“ –podignuo me sa poda.
„Pusti me! Mogu sama hodati!“ –uzvratila sam ljutito.
„Da, naravno, ako se prije ne ubiješ negdje. Jesi došla s autom?“
„Da.“
„Super.“
„Ne moraš se brinuti za mene. Dobro sam ja!“
„Bit ćeš nakon što se naspavaš ili izbaciš iz utrobe sve što si popila!“

Promrmljala sam i duboko uzdahnula dok me on nosio do Mustanga. Izvukla sam ključeve iz džepa i ispružila mu ih dok me on spuštao na pod. Otključao je suvozačeva vrata, odložio me nježno na sjedalo i stavio mi pojas, a ja sam zaklopila oči i duboko uzdahnula. Osjećala sam mučninu u trbuhu, glavobolju i vrtoglavicu. Jedva sam čekala da se bacim na krevet i zaspem kako bi ona večer što prije prošla.

„Što se dogodilo između Nathea i tebe?“ –upitao me.
„Želi se ubiti.“ –odgovorila sam.
„Ubiti?! Ma o čemu pričaš?!“
„Rekao mi je da namjerava otići s Alexandriom pronaći Marcusa i osvetiti obitelj. Rekla sam mu da to nije pametna ideja jer bi mogao poginuti, ali rekao je da možda to i bude zaslužio, ako ih ne bude mogao osvetiti!“

Klimnuo je glavom.

„I što si mu rekla?“ –nastavio je.
„Da ne mogu biti s njime ako želi umrijeti!“ –duboko sam uzdahnula i pogledala kroz prozor.

Prva suza je proklizala niz moje lice. Nisam više mogla izdržati bol koju sam osjećala jer je bila previše snažna i slamala mi srce grubo, polako...

„Doma si.“ –parkirao se pred mojom kućom.
„Hvala.“ –otvorila sam vrata i izašla iz automobila.

Laganim korakom sam se penjala stepenicama koje su bile skliske. Vrtjelo mi se u glavi, osjećala sam se umorno i kao da bih svakog trena mogla povratiti sve što mi se nalazilo u želucu. Viktor se pojavio pored mene i pomogao mi da stignem do vratiju.

„Hoćeš li moći sama?“ –upitao me.

Klimnula sam glavom i otključala vrata.

„Laku noć, Vik.“ –pogledala sam ga.

Promatrao me u tišini, a ja sam zakoračila u hodnik.

„Laku noć, Andrea.“ –pozdravio me, nakon čega sam zatvorila vrata.

Zaključala sam ih i uputila se prema stepeništu. Sjela sam na prvu, duboko uzdahnula i prislonila glavu na koljena.

Nathaniel

Zvono na vratima me probudilo. Duboko sam uzdahnuo i pogledao u sat. Bilo je jedanaest sati, pa sam pretpostavio da se Andrea smirila i odlučila razgovarati mirno sa mnom. Stvorio sam se pred njima i, na moje iznenađenje, vidio Viktora pred sobom.

„Što radi-“ –nisam ni stigao dovršiti rečenicu jer me uhvatio za vrat i udario mnome od zid.

Šokirano sam pogledao u njega ne znajući što sam učinio.

„Hej, hej, hej...“ –Alexandria je potrčala niz stepenice. „Što se ovdje događa?! Viktor, što to radiš?!“

Viktor je nastavio gledati u mene ne obazirajući se na nju.

„Ako slomiš Andrei srce...“ –započeo je. „Zaklat ću te!“