Nathaniel

Cijelu noć sam bio budan jer nisam mogao zaspati. Budnim me držala žeđ koja se pojavila zbog Andree. Mirisala je previše dobro, a ja dugo nisam okusio ljudsku krv; ne onu od čovjeka kojeg sam progonio. Ponekad sam se bojao da bih mogao izgubiti kontrolu i skočiti na nju i zbog toga sam pio puno više nego inače, a i držao sam se malo dalje od nje.

Pogledao sam u prozor dok sam u ruci držao treću bocu punu krvi. Kapi kiše slijevale su se niz staklo, a svako toliko bi odjeknuo grom. Zaklopio sam oči i polako počeo ispijati krv. Veliki mlaz crvene hladne tekućine slijevao mi se niz grlo dok sam gutao bez prestanka, slušajući kako gromovi odjekuju u daljini... pa u blizini moje kuće.

Osjetio sam hladni, ugodni vjetar kako je ušao kroz otvoreni kuhinjski prozor, a zatim osjetio poznati miris. Raširio sam oči i dignuo se naglo sa trosjeda. Boca je pala na pod, a ja sam potrčao prema vratima podignuvši pištolj sa ormarića u hodniku. Spremio sam ga u futrolu i otvorio vrata. Iznenadio sam se vidjevši Andreu s podignutom šakom.

„Hej...“ –promrmljala je zbunjeno.
„Što radiš ovdje?“ –upitao sam ju pomalo nervozno.
„Došla sam vidjeti što radiš.“
„Nemam vremena za to sada, Andrea.“
„Žuriš se negdje?“
„Da.“
„Gdje ideš?“
„Ne tiče te se!“

Oblikovala je usta u slovo o, a ja sam ju progurao u stranu i zaključao vrata. Potrčao sam niz stepenice.

„Nathe!!!“ –uzviknula je.

Podignuo sam ruku i nastavio trčati prema šumi dok je kiša pljuštila, a ja sam već bio poputno mokar. Trebalo je samo nekoliko sekundi da budem mokar do kože, a to me nije previše iritiralo. Izvukao sam pištolj iz futrole kad sam ušao u šumu i nastavio mirisati zrak kako bih otkrio gdje se vampir nalazio.

Iznenada je nešto skočilo na mene i bacio me u blato. Podignuo sam glavu i ugledao vampiricu koja je siktala na mene. Udario sam ju rukom u glavu, ali nije popuštala. Ugrizla me za ruku kojom sam ju gurao od sebe.

Zasiktao sam i ja na nju, te ju nogom odgurnuo od sebe. Udarila je od stablo, ali dočekala se na noge, te potrčala prema meni. Maknuo sam se sa puta i podignuo pištolj kojeg sam uperio u nju. Pripremao se zapucati dok je jurila prema meni, ali nešto me udarilo s leđa, pa sam ovoga puta uronio glavom u blato.

Osjetio sam da je nešto teško stalo na meni i nisam se mogao podignuti sa poda.

„Marcus je čuo da ga tražiš.“ –rekao je muški glas. „Rekao mi je da ti kažem da ti je ovo prvo i zadnje upozorenje!“

Iznenada je vampir nestao s mene, a kad sam podignuo glavu nisam ih vidio nigdje.

„Jebem ti!“ –proderao sam se živčano.

Andrea

Sjedila sam na klupici, ispred Nathanielove kuće, na terasi. Slušala sam i gledala kišu kako pada razmišljajući o tome što se njemu dogodilo. Bio je tako čudan, nervozan... Imala sam osjećaj da se ponovno vraćamo na početku, da je ponovno distanciran od mene, a to nisam voljela; pogotovo ne nakon onoga što se dogodilo prije nekoliko noći. Jest da poljubac nije trajao dugo, ali ga je ipak bilo.

„Što radiš ovdje?“ –čula sam ga.

Pogledala sam pred sobom i vidjela ga ondje. Začuđeno sam gledala u njega jer nisam ni čula kad je dolazio.

„Poput fantoma si.“ –lagano sam se nasmiješila.
„Što – radiš – ovdje?!“ –upitao me ljutitim glasom.
„Ja... ovaj... htjela sam vidjeti... što je bilo.“
„Rekao sam ti da te se ne tiče!!! Što ovdje ne razumiješ?!“

Bio je bijesan što sam se nalazila ondje, a meni je srce luđački tuklo. Osjećala sam se čudno zbog onoga. Promatrala sam njegove ljutite oči kako me promatraju. One prekrasne plave oči bile su bune gnjeva.

„Oprosti.“ –spustila sam pogled.

Dignula sam se sa klupice i prošla kraj njega. Nije rekao ništa. Kad sam se okrenula prema njemu nije me ni gledao. Gledao je pred sobom, ljutito stiskao šake i nije se niti jednom okrenuo kako bi gledao da odlazim. Odmahnula sam glavom.

„Još jednom si to učinila, Andrea.“ –pomislila sam i izašla iz dvorišta dok je kiša pljuštala. „Još jednom si dopustila da te netko iznevjeri!“

Polako sam koračala mokrom cestom gledajući u pod dok mi je srce i dalje luđački puklo. Lice mi je bilo poputno mokro, na sreću, jer nisam htjela da netko vidi da plačem. Naravno, nije se moglo reći suprotno zbog toga što su vjerojatno bile crvene, natečene i suzne.

Čula sam automobil u svojoj blizini. Polako se zaustavljao, a ja sam pogledala u stranu i vidjela vrlo poznati automobil svog bivšeg dečka. Šmrcnula sam, zakolutala očima i nastavila hodati dalje kao da ga nisam ni primijetila. Nadala sam se da će shvatiti moj signal i pustiti me na miru jer je on zadnja osoba koju sam željela vidjeti u onom trenutku.

„Andrea...“ –vozio je polako kraj mene.

Pogledala sam ga krajičkom oka.

„Mogu te odbaciti?“ –upitao me.

Odmahnula sam glavom i nastavila hodati dalje. Jest da mi je trebalo malo duže jer sam hodala usporena, a moja je kuća bila dalje od Nathanielove, ali nisam htjela imati nikakav kontakt s njime.

„Zašto moraš biti baš takva?“ –uzdahnuo je.

Stala sam i pogledala u njega.

„U redu.“ –zakolutala sam očima. „Samo da znaš da ću ti smočiti auto!“

Osmjehnuo je. Prošla sam ispred auta, otvorila vrata i sjela na suvozačevo sjedalo. Nagnula sam se i pogledala u stranu.

„Potištena si. Je li sve u redu?“ –upitao me.
„Zašto bih o tome htjela razgovarati s tobom?“ –pogledala sam ga upitnim izrazom lica.
„Imaš pravo. Oprosti!“

Uzdahnula sam. Putem do moje kuće smo šutjeli. Stao je pred ulaznim vratima.

„Hvala ti puno.“ –rekla sam mu i izašla iz auta.
„Nema na čemu!“ –uzvratio je nasmiješeno.

Nasmiješila sam se i ja njemu, mahnula mu i zalupila vratima. Popela sam se stepenicama do kućnog ulaza, okrenula se kako bih pogledala u Nathanielovu kuću, te ušla razočarano u kuću.

Nathaniel

Sjedio sam mokar na trosjedu, prislonjene glave na šakama. Zamišljeno sam gledao ispred sebe dok se sa strane nalazila još jedna boca krvi. Drhtao sam od nervozne kad sam shvatio da su me Marcusove sluge napale. Nisam znao kako da je došlo do njega da ga tražim, ali trebao sam znati da bi me neki vampir dupelizac mogao izdati.

Bijesno sam udario šakom bocu krvi koja se izlila po staklenom stolu i počela kapati na tlu. Kreten od Marcusa je bio kriv zbog svega što mi se dogodilo u životu u posljednjih pedeset godina, a što je najgore – bio je kriv što sam se idiotski ponašao prema Andrei. Nažalost, pronašla se na krivo mjesto u krivo vrijeme.

Podignuo sam mobitel sa stola, potražio njen broj u imeniku i pritisnuo slušalicu.

„Trenutno vam se ne mogu javiti. Nakon signala pustite poruku!“ –glasilo je.

Signal se odavno oglasilo, a ja sam šutio.

„Nazovi me kad čuješ ovu poruku.“ –duboko sam uzdahnuo i zaklopio mobitel.

Doista sam se nadao da će htjeti razgovarati sa mnom nakon onoga.

Andrea

„Ne znam.“ –uzdahnula sam.
„Možda je jednostavno imao loš dan!“ –rekla je Willow.

Odmahnula sam glavom i pogledala kroz prozor. Willow je nedavno došla kod mene. Nakon što me nazvala na kućni telefon, isključila sam mobitel kako mi nitko nije smetao. Jedina osoba koju sam htjela vidjeti je bila ona.

„Ne zanima me.“ –nadodala sam i sjela kraj nje. „Samo me zanimalo što je bilo!“
„Jesi li pokušala upaliti mobitel i vidjeti da li te nazvao?“ –upitala je. „Možda jest.“
„Nisam takva da ću čekati da me nazove. Boli me briga da li me nazvao ili ne! Glupo se ponio prema meni, pogotovo nakon onog poljupca.“
„Kakvog poljupca?“

Zbunjeno sam pogledala u nju.

„Nisam ti rekla?“ –podignula sam obrvu.

Odmahnula je glavom i prekrižila ruke na prsima promatrajući me ljutitim pogledom, a ja sam se nasmiješila na njenu reakciju.