Andrea

Nathaniel je privukao bliže sebi moje golo tijelo utisnuvši mi poljubac na usne. Svojim rukama sam prolazila po njegovim razvijenim leđima uživajući dok me on ljubio po vratu znajući da je ono bila moja najslabija točka.

Nježno mi je odložio glavu na jastuk nastavljajući me ljubiti po tijelu dok sam ja tiho stenjala i prstima prolazila kroz njegovu čupavu, poludugu smeđu kosu. Povukla sam ju za nazad, a on me pogledao svojim plavim očima. Lagano mi se nasmiješio, pa sam primjetila očnjake kako izviruju iz ustiju.

Osjetila sam ga duboko u sebi, pa sam duboko uzdahnula. Poljubio je moj vrat, polizao ga i zagrizao. Zagrizla sam usnicu kako se ne bih izderala jer je ovoga puta zaboljelo više nego inače.

Dosta često je znao piti moju krv. Ja sam mu to dopuštala jer inače ju ne bi bio. Uvijek se protivio kako me ne bi ozlijedio, ali znala sam da ju želi i treba, pa sam mu dopuštala. Uvijek je bio nježan prema meni kako me ne bi previše ozlijedio i nije puno pio; čisto zbog toga što bi ga želja za njome uhvatila.

***

Dignula sam se sa kreveta, a u onom mi se trenutku zavrtjelo. Ponovno sam se vratila na mekani krevet i duboko uzdahnula. Prislonila sam ruku na glavu gledajući u pod i pitajući se što se događalo. Nisam se mogla sjetiti kad mi se poslijednji put vrtjelo u glavi.

„Vrijeme je da...“ –Nathaniel je zakoračio u sobu. „Što je bilo?“

Pogledala sam u njega upitnim izrazom lica.

„Jesi li dobro?“ –prišao mi je. „Blijeda si.“
„Vrti mi se u glavi.“ –uzdahnula sam i prislonila se na njegovo rame.
„Najbolje bi bilo da legneš.“
„Nema potrebe. Idemo!“
„Andrea, slabo ti je!“

Odmahnula sam glavom i pokušala se dignuti sa poda, ali ponovno mi se zavrtjelo u glavi, pa sam pala u njegov zagrljaj.

„Što si joj to napravio?!“ –čula sam vrlo poznati glas iza sebe.

Zakolutala sam očima i pogledala Viktora iza nas.

„Pogledaj kako je blijeda!“ –zakoračio je u prostoriju.
„Tko te uopće pustio ovdje?!“ –upitala sam ga namrgođeno.
„Sam sam se pozvao, ali to sada nije bitno! Koliko sam ti puta rekao da mu ne dopuštaš da pije tvoju krv?!“
„A koliko sam ja tebi puta rekla da odjebeš jer mi dižeš tlak?!“

Odmahnuo je glavom.

„Nathe...“ –ovoga je puta pogledao u njega.
„Odlazi!“ –rekao mu je i podignuo me sa kreveta.

Prošao je kraj mene, a ja sam ljutito pogledala u Viktora koji je razočarano gledao u nas dvoje.

„Gdje idemo?“ –upitala sam ga.
„U bolnicu.“ –odgovorio je.
„Hej, hej, hej...“ –odmahnula sam glavom. „Nema potrebe da odemo! Dobro sam!“
„Moramo vidjeti što ti je, Andrea! Možda ja i jesam kriv zbog toga!“
„Ne pričaj gluposti!“

Zakolutao je očima.

„Nathe, ya vas proshu, prekratite kormit' yee krov'!*“ –rekao je Viktor.
„Zatknis' i sokratit' yego vmeshat'sya v eto!**“ –uzviknuo je Nathaniel.

Zbunjeno sam gledala u njih dvoje.

„Jel' vi to pričate ruski?“ –upitala sam zbunjeno.
„Da.“ –odgovorio je Nathaniel. „Viktor je iz Rusije. Neko sam vrijeme živio ondje!“
„Seksi!“ –nacerila sam se.

Pogledao me zbunjeno.

„Vidiš što joj činiš?!“ –nadodao je.
„Oh, jebote, hoćeš li već jednom začepiti?!“ –proderao se Nathaniel.

Nikada prije ga nisam vidjela onako ljutog. Bijesno je gledao Viktora, sa napadačkim izrazom lica i bojala sam se da bi moglo doći do borbe ako budemo u istoj prostoriji sekundu više.

„Idemo, Nathe!“ –rekla sam mu.

Frknuo je, sklonio očnjake i izašao iz kuće.

Nathaniel

Sjedio sam u čekaonici. Andrea je bila u jednoj od soba u kojoj su je pregledavali. Morala je vaditi krv i pričekati da nalaz bude gotov. Na sreću, nismo puno morali čekati, ali mene nisu puštali s njom. Nisam ni sam znao zbog čega.

Bio sam zabrinut. Počinjao sam razmišljati da sam doista ja bio krivac što joj se vrtjelo u glavi; možda sam popio preveliku dozu krvi... Znao sam da će mi se to kad – tad odbiti od glavu i da ću je povrijediti na neki način.

„Kako je?“ –preda mnom se pojavio Viktor.

Zakolutao sam očima i ljutito ga pogledao.

„Što radiš ovdje, gdje ti nije mjesto?“ –upitao sam ga.
„Došao sam vidjeti kako je.“ –sjeo je pored mene.
„Na pretragama je, a sada možeš ići.“

Odmahnuo je glavom.

„Ponekad si stvarno glup.“ –zakolutao je očima. „Ovdje sam kako bih vidio kako je cura mog prijatelja!“
„Cura koju šmekaš svaki put kad ju vidiš!“ –prostrijelio sam ga pogledom.
„Nećemo sada o tome. Ne želim scene u bolnici, pred toliko ljudi!“
„Odlično! Odlazi onda!“

Zakolutao je očima i pogledao u stranu. Okrenuo sam se i vidio Andreu kako nam prilazi. Viktora je pogledala upitnim izrazom lica, a meni se osmijehnula. Poljubila me čim mi je prišla, a zatim pogledala Viktora pogledom ispod obrva.

„Što ti radiš ovdje?“ –upitala ga je.
„Zar ne mogu doći vidjeti kako si?“ –odmahnuo je glavom i prošao rukama kroz kosu.
„Dobro sam, a sada idi.“
„Što je svima vama, ljudi?! Pokušavam biti drag prema vama, a vi mi tako uzvračate?! Gdje je nestala pristojnost?!“

Andrea i ja smo se pogledali pogledom ispod obrva, a ona je odmahnula glavom.

„Nestala je davno, kad si prestao biti čovjek.“ –odgovorio sam i krenuo dalje s Andreom. „Kako si?“
„Dobro.“ –odgovorila je.
„Oprosti, ali nisi ni ti više čovjek!“ –rekao je Viktor.
„Što su ti rekli?“ –upitao sam ju ne obazirajući se na njega.
„Jako mi je drago što me slušate.“ –nastavio je.
„Anemična sam i doktor mi je dao tablete koje moram piti.“ –objasnio je.
„A-HA!!!“ –Viktor je pljesnuo rukama. „Rekao sam ja da ne smiješ to dopuštati, Andrea, ali neeeee... nemoj ti...“

Ulazna vrata su se iznenada otvorila. Ugledali smo bolničare kako trče krevetom, a na njemu je bio muškarac naših godina. Viktor je progurao Andreu u stranu kako bi oni mogli proči. Svi troje smo se okrenuli za njima, promatrajući medicinske sestre kako trče prema njima, a Jaremy je istrčao iz prostorije kako bi im pomogao.

„Napala ga je životinja.“ –čuo sam od jednog medicinara.

Odmah sam pogledao u Viktora koji mi je uputio isti pogled. Klimnuo je glavom i prošao kraj mene, a ja sam povukao Andreu sa sobom.

„Zašto ste tako čudni?“ –upitala je.

Oboje smo odmahnuli glavom i nastavili hodati prema mome automobilu.

„Schitaete li vy, ty i ya?***“ –pogledao sam u njega.
„Da.“ –odgovorio je. „Kto-to v nashem gorode!****“

Primjetio sam da je Andrea zbunjena jer nas nije shvaćala, a mene je zabrinjavalo to što smo oboje osjetili miris vampira i uz to – znali smo da je on ili ona još u našem gradu.


*Rus. Nathe, molim te, prestani se hraniti njenom krvlju!
**Rus. Začepi i prestani se mješati u ovo!
***Rus. Misliš li ti što i ja?
****Rus. Netko je u našem gradu.