Andrea

„Oh, pronašli ste si hranu, ha?“ –rekla je plavokosa djevojka, gledajući me malenim osmijehom na licu.

Znala sam da se radilo o vampirici jer sam vidjela njene očnjake i bljedoliko lice.

Kad je izgovorila one riječi, Viktor ju je uhvatio za vrat i udario od zid. Zarežali su jedno na drugog, a ja sam iznenađeno gledala u njega.

„Nju ne smiješ dirati!“ –uzvratio je stiskajući čeljust.
„Što je ovo?!“ –upitala je djevojka. „Opet dijelite curu, ha?! Samo što se ovoga puta radi o čovjeku!“
„Ok, dosta!“ –Nathaniel se stvorio pored njih i pomaknuo Viktora od nje.

Djevojka je namjestila majicu i ljutito pogledala u Viktora koji je čvrsto stiskao šake.

„Odlazi, Alexandria.“ –rekao joj je mirnim glasom Nathe.
„Tako se pozdravlja bivša djevojka?“ –upitala je.
„Odlazi – sada!“

Zakolutala je očima i pogledala u mene. Lagano mi se osmjehnula, a ja sam ju pogledala ozbiljnim izrazom lica. Imala sam osjećaj da me željela testirati, da je htjela vidjeti hoću li se preplašiti, ali s obzirom da sam imala dečka vampira, prijatelja ( ili ne znam što je Viktor točno bio! ) i vidjela borbe između vampira... one plavuše se sigurno nisam bojala. Oblizala je crvene usne gledajući i dalje u mene, ne obazirajući se na ono što joj je Nathaniel rekao.

„Alexandria!“ –Nathe ju je uhvatio za ruku i izbacio iz kuće.
„Vidjet ćemo se još, komadu!“ –mahnula je rukom i nestala istog trena.

Zalupio je vratima i pogledao u mene.

„Tko je ona?“ –upitala sam sa zanimanjem.

Znala sam da je bila nečija bivša cura, ali zanimalo me čija. Da je bila Viktorova onda bi mi bila svejedno, ali osjećala sam nervozu u trbuhu.

„Alexandia McJess.“ –odgovorio je Viktor i ušao u dnevni boravak.
„To sam shvatila, ali...“ –započela sam i pogledala u Nathaniela.

Nadala sam se da neću morati nastaviti i da će on shvatiti moje signale. Nadala sam se da će shvatiti što sam mislila reći po mome izrazu lica.

„Da.“ –odgovorio je. „Bila je moja cura, na kratko.“
„Ako sam dobro shvatila...“ –promrmljala sam. „I Viktor je nešto imao s njome!“
„Pretvorio sam ju u vampiricu!“ –izvirio je iz dnevnog.

Oblikovala sam usta u slovo o.

„Zbog toga je rekla da sam smo ju dijelili!“ –nastavio je. „Hranio sam se neko vrijeme njome, pa se spetljala s Natheom i...“
„Ok, Vik, ne pomažeš!“ –Nathaniel ga je prostrijelio pogledom.
„Misliš li da je ona kriva?“ –upitala sam ga.

Nathe i Viktor su se pogledali upitnim izrazom lica. Sjela sam na trosjed i pričekala da odgovore na moje pitanje. Morala sam priznati da sam se nadala da je to bila ona kako bi je se riješili. Nije mi bilo ugodno znati da je ubojica i napadačica svih onih ljudi bila u Salemu, pogotovo ne da se radilo i o bivšoj curi od Nathaniela.

„Nismo još to otkrili.“ –odgovorio je Nathe.
„Otkrijte i riješite je se!“ –rekla sam odlučno.
„Takve cure volim – ratoborne!“ –nacerio se Viktor.

Uzela sam jastuk i pogodila ga u glavu.

„Nathe, nemaš pojma koliko ti je cura seksi!“ –nadodao je.
„Ok!“ –Nathaniel se dignuo sa trosjeda i bijesno pogledao u mene. „To što radimo zajedno i što si u mojoj kući ne znači da se možeš nabacivati mojoj curi i govoriti o njoj preda mnom!“
„Smiri se, smiri se!“ –podignuo je ruke. „Ne moraš se bojati da ću ti je ukrasti. Može sama doći k meni!“
„E sad je dosta!“ –viknuo je i skočio na njega.

Zakolutala sam očima, izašla kroz dnevni boravak i otišla prema vratima. Čula sam razbijanje stvari iza sebe, pa sam odmahnula glavom i otvorila ulazna vrata.

„Gdje ideš?“ –upitao je Nathaniel.
„Idem do grada. Javi mi se kad se prestanete igrati!“ –odgovorila sam, mahnula rukom i zatvorila vrata.

Mrzila sam kad su se muškarci ponašali poput djece, ali na loš način. Viktor i Nathaniel su se potukli bez veze. Kad bih vidjela borbu u kafiću u kojemu smo Willow i ja većinom odlazile, ili bih se pomaknula od njih ili bi ih prolila ledenom vodom kako bi se smirili.

Nathaniel

Viktor je otišao iz kuće, Andrea je bila u gradu sa Willow, a ja sam morao ostati doma kako bih počistio nered kojeg smo Vik i ja napravili. Iritiralo me to što ju je cijelo vrijeme hvalio. Znao sam da je to činio kako bi me izbacio iz takta, ali nisam se mogao suzdržati, a da ne skočim na njega.

Bacio sam zadnji komad stola u vrećicu, a zvono na vratima se oglasilo. Zakolutao sam očima, spustio vrećicu na pod i laganim korakom se uputio prema vratima. Nadao sam se da je to bila Andrea, pa da napokon možemo biti sami.

Otvorio sam vrata i, na moje razočaranje, preda mnom je stajala Alexandria.

„Rekla sam it da ćemo se ponovno vidjeti.“ –osmjehnula mi se.
„Što želiš?“ –upitao sam ju iziritirano.
„Zar ne mogu vidjeti kako ide mom bivšem dečku?“
„Ne.“
„Zašto?“
„Zato što smo ti i ja gotova priča.“
„To ne znači da ne možemo biti prijatelji!“
„Što želiš, Alex?!“ –zakolutao sam očima. „Znam da si došla ovdje zbog nekog razloga. Kojeg?“

Slegnula je ramenima, prošla kraj mene i počela razgledavati zidove.

„Mislim da ti nitko nije dopustio da uđeš.“ –prekrižio sam ruke na prsima.
„Sama sam se pozvala!“ –osmjehnula mi se.
„Jesi li ti životinja koja napada ljude?“
„Možda.“

Nasmijao sam se.

„Što ćeš mi učiniti ako jesam?“ –upitala me prilazeći mi.

Obgrlila me rukom oko vrata, a drugom prošla kroz moju kosu dok sam ju gledao ravno u oči. Osmjehnula mi se i prišla svojim usnama mojima, a u tom trenutku sam ju uhvatio za vrat i prislonio na zid.

„Volim kad si grub!“ –nasmiješila se.
„Odlazi odavde ili ću biti prisiljen ubiti te.“ –prošaptao sam joj u uho.

Nasmijala se.

„Ne bi to napravio!“ –rekla je odlučno.
„Jesi li sigurna?“ –upitao sam ju.
„Što ako ti kažem da te mogu odvesti do Marcusa?“

Oblikovao sam usta u slovo o i ispustio ju.

„Lažeš!“ –prošaptao sam.
„Vjeruj mi ili ne, to je tvoja odluka, ali nikada ga nećeš pronaći bez moje pomoći!“ –potapšala me po prsima.

Otvorila je ulazna vrata i pogledala me.

„Pronaći ću te ponovno, za nekoliko dana, kako bih te pitala želiš li moju pomoć.“ –rekla je, a zatim ih zatvorila.

Šokirano sam gledao u zatvorena vrata razmišljajući o tome da li je lagala ili je samo privukla pozornost na sebe, kako bih ju potražio. Nervozno sam ušao u dnevni boravak, sjeo na trosjed i pogledao ispred sebe odloživši ruke na drugi stolić. Prislonio sam bradu na njih i duboko uzdahnuo.

Andrea

„Koja kučka!“ –uzvratila je Willow.

Slegnula sam ramenima.

„Mogla si ju odalamiti šakom u glavu!“ –nadodala je.

Nasmijala sam se.

„Zašto?“ –upitala sam. „Mislim, i mene iritira to što je došla u posjet, ali nije da ju mogu sada prebiti kako bi se maknula od njega!“
„Mogla si joj pokazati odmah gdje joj je mjesto!“ –rekla je ozbiljnim izrazom lica.

Mahnula sam rukom, podignula šalicu toplog čaja i popila malo. Krajičkom oka sam vidjela Kolea kako prolazi onuda zamišljenim pogledom. Znala sam da je bio u onom kafiću pošto sam čula njegov glas, ali nisam bila sigurna gdje je bio.

„Kole!“ –zaustavila sam ga.
„Hej!“ –pozdravio nas je nasmiješeno.

Pogledao je u Willow koja je skrenula pogled, a zatim se uozbiljio i pogledao u mene. Mogla sam pretpostaviti da će stvari od sada, pa na dalje biti drugačije između njih dvoje. Bilo je više nego očito da im nije bilo svejedno što su spavali skupa, ali meni nije smetalo.

„Vidimo se u školi.“ –rekao je i udaljio se od našeg stola.

Pogledala sam u Willow upitnim izrazom lica, a ona u mene krajičkom oka.

„Što je?“ –upitala me.
„Zašto si se tako ponašala?“ –uzvratila sam iznenađeno.

Slegnula je ramenima, a ja sam odmahnula glavom.

„Sviđa ti se?“ –upitala sam ju.

Oblikovala je usta u slovo o.

„O čemu pričaš?! Zašto bi mi se on sviđao?!“ –skrenula je pogled.
„Jesi li sigurna da želiš čuti kako znam?“ –nasmijala sam se.

Pogledala je u mene, te odmahnula glavom.

„Meni doista ne bi smetalo da vas dvoje budete skupa.“ –rekla sam joj.
„Andy...“ –započela je, ali podigla sam ruku i prekinula ju na taj način.
„Kole i ja smo davno prekinuli. Vjerojatno se i ti njemu sviđaš jer je cijelo vrijeme gledao u tebe i čekao da ga ti pogledaš!“
„Andy...“
„Šuti i vjeruj mi!“

Odmahnula je glavom.

***

Izvukla sam ključeve automobila iz torbice i krenula prema njemu laganim korakom. Svako toliko bih podignula glavu i pogledala oko sebe jer bi mi se učinilo da me netko prati, a to sam mrzila. Izvukla sam iz džepa svoj suzavac kako bih se osjećala sigurnije i nadala se da će me onaj osjećaj straha uskoro proći.

Čula sam zvuk iza sebe, okrenula se i pritisnula suzavac.

„Jebem ti!“ –viknuo je Viktor.

Stavila sam ruku preko ustiju dok si je on trljaj oči.

„Ajme, Vik, oprosti!“ –prišla sam mu. „Jesi li dobro?“
„Bit ću bolje ako mi daš poljubac!“ –nacerio se.

Zakolutala sam oči i ošamarila ga.

„Daj, zezao sam!“ –nasmijao se.

Podignula sam ruku i pokazala mu srednji prst, a zatim otključala vrata.

„Zašto me pratiš?“ –upitala sam ga ljutito.
„Pratim?“ –zbunjeno je pogledao u mene. „Prolazio sam ovuda jer sam se otišao naći s nekim Nathanovim dilerom.“
„Dilerom?“
„Ma da, onaj koji nam nabavlja krv iz bolnice. Poslao me da idem po krv jer sam mu skoro sve popio!“

Oblikovala sam usta u slovo o.

„Nisi me pratio?“ –upitala sam ga sumnjičavo.
„Ne.“ –odmahnuo je glavom.

Pogledala sam oko sebe.

„Što je bilo?“ –upitao je.
„Mislim da me netko cijelo vrijeme pratio.“ –odgovorila sam.

Pogledao je sumnjičavo oko sebe.

„Ne vidim nikog sumnjivog.“ –pogledao me. „Možda si to zamislila!“
„Možda.“ –slegnula sam ramenima.

Krenula sam sjesti u auto kad sam iznenada čula vrisak. Oboje smo se pogledali i potrčali prema mjestu sa kojeg je dopirao ženski vrisak. Ugledala sam stravičan prizor. Vampir je držao za vrat crvenokosu djevojku koja se opirala, udarala ga po tijelu sve dok se odjednom nije prestala micati.

Viktor je potrčao k njima, a vampir je nestao istog trena. Požurila sam k njemu kako bih pogledala kako je bila ona djevojka, a kad sam prišla, pogledao me i odmahnuo glavom. Spustila sam pogled, gledajući u mrtvu djevojku koja je raširenih očiju gledala u nebo. Srce mi je ubrzano otkucavalo dok sam promatrala kako krv kliže niz njen vrat.

„Ostani ovdje. Idem pogledati gdje je nestao!“ –rekao je.
„Viktor!“ –uhvatila sam ga za ruku, prije nego se udaljio od mene.
„Molim?“
„Pazi na sebe, ok?“

Klimnuo je glavom, a ja sam mu pustila ruku, te izvukla mobitel iz džepa kako bih pozvala policiju. Gledala sam kako Viktor nestaje u daljini, u tamnoj ulici dok mi je srce ubrzano kucalo jer sam se bojala za njega.