Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Soundtrack

Let's get the story straight
You were a poison
You flooded through my veins
You left me broken
You tried to make me think
That the blame was all on me
With the pain you put me through
And now I know that it's not me it's you



Arhive:

Arhiva 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22

Copyright © Andrea



credits
Design: murderscene
Help: crushthespeaker
Chapter 11: Make Up Your Mind
utorak, 20.07.2010.



Nathaniel

Bio sam već dovoljno daleko od Salema kad sam poludio iznenada i vratio se natrag kako bih ipak pokušao riješiti ono s Andreom. Osjećao sam se prazno dok sam odlazio, kad mi je rekla da ju pustim na miru. Kad sam ju pronašao osjećao sam se odlično, osjećao sam da ponovno živim, a kad me napustila, osjećaj praznine me ponovno uhvatio, a to sam mrzio. Nisam se želio osjećati prazno i samo kad sam znao da bih ju mogao zamoliti za još jednu priliku.

Parkirao sam se u dvorište kuće koju sam namjeravao prodati, a sada sam bio sretan što ipak nisam stavio još oglas. Naravno, ako mi ne uspije ništa sa Andreom onda doista namjeravam otići iz onog grada, te prodati kuću. Duboko sam uzdahnuo jer sam se osjećao umorno. Ipak sam putovao satima, zapravo, cijeli dan, te se vratio tek navečer. Jedva sam čekao da se bacim u krevet i malo odmorim. Nikada nisam pomislio da bi se vampiri mogli umarati, ali očito je i to bilo moguće.

Zatvorio sam vrata auta, zaključao ih i pjevušeći se popeo stepenicama. Prišao sam ulaznim vratima i osjetio poznati miris. Okrenuo sam se i primijetio Andreu kako spava na klupici na terasu. Začuđeno sam gledao u nju jer nisam znao što je ondje radila. Počešao sam se po kosi i pogledao oko sebe. Nikoga ondje nije bilo, pa sam odahnuo jer je bila netaknuta. Nitko ju nije ozlijedio, ali i dalje sam se pitao što je radila ondje.

„Andrea...“ –prozvao sam ju.

Otvorila je svoje prekrasne smeđe oči i pogledala ravno u moje. Podignula se sa klupice istog trena i pogledala oko sebe. Počešala se po kosi, mahnula njome i mirno stajala na mjestu.

„Što radiš ovdje?“ –upitao sam ju.
„Ja...“ –prošaptala je i pogledala u pod. „Rekli su mi u školi da si se ispisao.“
„Jesam.“
„Zašto? Mislim... Došla sam ovdje popodne, ali nije te bilo kod kuće.“
„Jer sam otišao, ali ponovno se vratio.“

Oblikovala je usta u slovo o.

„Otišao?“ –upitala je iznenađeno.
„Rekla si da me ne želiš kraj sebe.“ –slegnuo sam ramenima.
„Nathe...“
„Što je? Rekla si to! Više puta!“
„Žao mi je.“
„Što uopće radiš ovdje?!“

Uzdahnula je. Nisam se uopće ljutio na nju, ali namjerno sam se ponašao bezobrazno. Htio sam ju potrčati zagrliti, poljubiti i moliti da me posluša, ali pokušavao sam biti što ozbiljniji sam mogao. Htio sam vidjeti što je radila ondje, ali... ako je stajala preda mnom unatoč tome što me tjerala od sebe... to je nešto trebalo značiti.

„Želim znati cijelu istinu. Bez laži, ovoga puta, molim!“ –rekla je.

Klimnuo sam glavom, otključao vrata i pozvao ju gestom glave u kuću. Prošla je kraj mene i upalila svijetlo u hodniku, te ušla u dnevni boravak. Zaklopio sam oči, duboko uzdahnuo i krenuo za njom.

Andrea

Znatiželja me ponovno vratila u njegovu kuću, a i naravno... saznanje da je on otišao. Kad sam čula da se ispisao iz škole, osjećala sam se užasno. Imala sam osjećaj da dio mene nedostaje i bila sam prazna. Jest da smo se nas dvoje poznavali mjesec dana, a dva tjedna smo bili zajedno, ali... bilo mi je stalo do njega... sviđao mi se.

„Sjedni.“ –rekao je.

Klimnula sam glavom i sjela na fotelju, a on na trosjed. Neko vrijeme je gledao u tišini u mene, a ja sam onda maknula pogled i skrenula ga prema prozoru. Bilo mi je čudno sjediti s njime u istoj prostoriji, znati da mi je tajio nešto onako veliko i da sam ga otjerala od sebe, a on me doista poslušao.

„Želiš li popiti nešto ili pojesti?“ –prekinuo je tišinu.

Odmahnula sam glavom i udostojila se pogledati ga ravno u oči.

„Želim znati istinu.“ –ponovila sam mu.
„Da vidimo...“ –uzdahnuo je, prekrižio noge i pogledao u strop. „Rođen sam 1942. godine u Londonu. Roditelji nisu poginuli u nesreći već ih je vampir ubio, a mene ugrizao i pustio na život. Od 1960.-e pokušavam pronaći Marcusa, vampira koji mi je uništio život i zakunuo se da ću ga pronaći i ubiti ga vlastitim rukama! Osjetio sam njegov miris u blizini Salema, pa sam došao ovdje u nadi da ću ga pronaći, ali pronašli su me njegovi sljedbenici i zamalo ubili u šumi. To je bilo onog dana kad sam te napao ispred svoje kuće!“

Klimnula sam glavom i slušala ga sa zanimanjem.

„Što te još zanima?“ –pogledao me.
„Zašto si mi izbrisao pamćenje?“ –upitala sam.
„Zato što nitko, osim vampira, ne bi trebao znati da mi postojimo. Sada znaš...“
„Zašto mi nikada nisi ništa rekao?“
„Zbog istog razloga zbog kojeg sam ti izbrisao pamćenje, a i... Vidjela si kako si se ponijela prema meni kad si otkrila što sam.“
„Oh, oprosti, ali ne možeš očekivati da će sve biti savršeno, da ću ti potrčati u zagrljaj nakon što sam te vidjela! Mislim... Nije da upoznaješ svaki dan vampira, nešto što... nešto što...“
„Ne bi trebalo postojati?“
„DA!!!“

Nastala je tišina, ponovno, a ja sam duboko uzdahnula, nagnula na naslonjač i osjetila kako mi cijelo tijelo drhti od nervoze i uzbuđenja; možda i od živciranja. Srce mi je luđački tuklo dok sam gledala u njega i čekala da nešto traži.

„Što radiš ovdje?“ –uzvratio je. „Rekla si da ne bih trebao postojati. Što onda radiš ovdje, ha?“
„Nisam to rekla!“ –zakolutala sam očima.
„Ali mislila si!“
„Nisam...“
„Andrea... Odlazi, molim te! Sutra, ako budeš prošla ovuda, mene neće biti. Rekao sam ti sve što sam trebao, što si željela, a sada... odlazi.“

Dignula sam se sa fotelje i izašla iz dnevnog boravka u tišini. Krenula sam prema vratima, bila sam spremna izaći odande, ali kao da mi neka veća sila nije to dopuštala. Stajala sam na mjestu, držala kvaku, ali nisam htjela povući. U glavi su mi se vrtjele njegove riječi; one u kojima je govorio da ga sutra neće biti, a ja... Nisam to mogla dopustiti.

„Slušaj...“ –vratila sam se natrag, a on je podignuo pogled prema meni.
„Što želiš?“ –uzdahnuo je.
„Želim te kraj sebe.“

Začuđeno je pogledao u mene.

„Trebaš razumjeti, Nathe.“ –uzdahnula sam. „Stalo mi je do tebe više nego možeš zamisliti, ali bila sam u šoku. Uplašila sam se!“
„Znam.“ –rekao je.
„I... I... Ne želim da odeš! Kad su mi rekli da si otišao... imala sam osjećaj da je moja polovica nestala zajedno s tobom. Kad si mi rekao da te sutra neće biti... Nisam ti mogla dopustiti da odeš, tj. ne mogu ti to dopustiti!“

Gledao me u tišini, a onda se dignuo sa trosjeda, prišao mi i poljubila. Obgrlila sam ga rukama oko vrata i uzvratila mu strastveno poljubac. Njegove su ruke klizile niz moja leđa, a zatim me podignuo sa poda i nagnuo na zid.

„Volim te.“ –rekla sam mu.
„Volim i ja tebe.“ –spustio me na pod.
„Gdje ti je soba?“

Zbunjeno je podignuo obrvu, a ja sam mu se osmjehnula. Podignuo me sa poda i, prije nego sam se snašla, stvorila u njegovu sobu.

„Ovdje.“ –spustio me na pod.
„Kako...“ –zbunjeno sam pogledala oko sebe.
„Recimo da je brzina naša jača strana!“

Oblikovala sam usta u slovo o, a on mi se osmjehnuo i privukao me k sebi ljubeći me po usnama, te se spustio na moj vrat. Duboko sam uzdahnula, zaklopila oči i opustila se. Uvukao je ruke ispod moje majice, podignuo ju i skinuo sa mene, a ja sam skočila na njega.

Podignuo me sa poda, nježno me odložio na mekani krevet i u nekoliko sekundi skinuo moje riflene hlače. Ležala sam pred njima u grudnjaku i gaćicama dok je on još bio obučem, a to mu nisam mogla dopustiti.

Odgurnula sam ga u stranu, sjela na njega, te mu skinula majicu, a on me ponovno gurnuo u stranu i počeo me ljubiti po tijelu. Podignuo je gornji dio moga tijela, skinuo mi grudnjak i nježno prošao rukama preko njih, ne odavajući se od mojih usana.

Nakon što je neko vrijeme uživao ljubeći me, a ja sam uživala u tome, opuštala se pod njegovim dodirima, skinuo mi je i gaćice koja su u tamnom dijelu sobe. Skinuo je i svoje hlače, napokon, a zatim me poljubio nježno u čelo, pa u usne. Obgrlila sam ga rukama oko vrata, uživajući u onome što smo radili.

Osjetila sam ga duboko u sebi i zastenjala. Naravno, nije me boljelo jer sam to više puta radila sa Koleom, ali... vođenje ljubavi s Nathanielom je bilo puno drugačije jer je bio nježniji prema meni.

Noktima sam prošla po njegovim razvijenim, savršenim, mišičavim leđima. Nisam se niti jednom mogla odvojiti od njegovih usana dok je on ulazio gore – dolje u meni. Odvojio je naše usne, poljubio me u vrat, a ja sam duboko uzdahnula zarivši nokte u njegovim leđima.

Nije pisnuo unatoč tome što sam znala da bi ga ono moglo boljeti. Nisam mogla izdržati, a da to ne učinim jer je ono što je radilo bilo toliko savršeno da se želja za njegovim tijelom razvijala sve više i više. Odgurnula sam ga u stranu, sjela na njega i zastenjala dok je on opipavao svaki dio moga tijela.

Osjetila sam da bih svakog trena mogla doživjeti vrhunac, a onda primijetila da je Nathaniel pokazao očnjake. Preplašeno sam pogledala u njega, a on me snažno ugrizao za vrat.

| 14:24 | Komentari (14) | On/Off | Print | # |