Andrea

Osjetila sam nešto mokro po licu, pa sam otvorila polako oči i primijetila da me Simba liže.

„SIMBA!!!“ –proderala sam se i gurnula ga u stranu.

Zalajao je nekoliko puta i veselo istrčao iz moje sobe. Namrgođeno sam gledala u vrata koja su ostala otvorena, te sam odlučila naplatiti kasnije nekome od ukućana jer se nisam sjećala toga da sam ih možda slučajno pustila otvorenu. Duboko sam uzdahnula i pogledala u sat. Bilo je tek šest i pol, a budilica mi je trebala zvoniti za pola sata. Zakolutala sam očima i, znajući da neću moći zaspati, dignula se sa kreveta.

Na sreću, nisam morala izaći iz sobe kako bih otišla do kupatila i, po mogućnosti, utrkivala se hodnicima sa Justinom ili Erin kako bi netko od nas prvi ušao i obavio što je trebao. Justin je odlučio da je najbolje da svatko ima kupatilo u sobi kako bi sve bilo praktičnije, a ja se naravno nisam žalila. Obožavala sam ono kupatilo kao i terasu u sobi na kojoj sam provodila sate i sate po noći kad ne bih mogla spavati.

Skinula sam odjeći sa sebe i bacila ju na krevet, a zatim otvorila ormar kako bih odabrala što bih mogla obući za prvi školski dan. Naravno, vani je i dalje bilo užasno toplo, pa sam se odlučila na zelenu majicu na bretele, kratke riflene hlače do koljena i crne starke. Uzela sam i ostalu potrebnu odjeću i ušla u kupatilo jedva čekajući da se osvježim nakon što me Simba pobalio.

Ušla sam u tuš kabinu, otvorila vodu i pustila da neko vrijeme teće po meni. Razmišljala sam o tome kako će biti kad se vratim u školu, pogotovo kad vidim Kolea Silvera od kojeg mi se trenutno povraćalo. Nakon što se svašta dogodilo između nas, otišla sam na sreću u Dublin na mjesec dana i nisam ga vidjela, a sada sam znala da ću ga morati trpjeti svaki dan. To mi se nikako nije sviđalo!

Ali opuštalo me to što ću napokon vidjeti svoju najbolju prijateljicu s kojom se jučer nažalost nisam vidjela jer je bila kod rodbine. Jedva sam čekala da joj ispričam kako mi je bilo u Irskoj, što sam radila, gdje sam sve bila...

***

Spustila sam se niz stepenice sa malo većom torbom na ramenu. Nikada nisam voljela nositi školske torbe unatoč tome što sam znala da je u njima stalo više stvari, ali meni su one smetale, pa sam bilježnice i knjige uspijevala uvući u malo veću torbu koja mi nije služila za izlaske; u slučaju da mi nešto ne bi stalo, uzimala bih fascikle ili pak ostavljala nešto u školskom ormariću koji nam je inače služio za to.

„Dobro jutro.“ –pozdravila sam Erin koja je sjedila za stolom.

Prišla sam Mollynoj sjedalici u kojoj se ona igrala sa pandicom, utisnula joj poljubac u čelo i sjela za stolom stavivši torbu na slobodnu stolicu.

„Gdje je Justin?“ –upitala sam ju.
„Otišao je malo prije na posao.“ –odgovorila je. „I, danas prvi školski dan, ha?“
„Ne podsjećaj me.“ –zakolutala sam očima.
„Kako to da nisi raspoložena?“
„Prvo, zato što škola ponovno počinje; drugo, zato što ću vidjeti Kolea, a najrađe bih ga pregazila.“

Nasmijala se.

„Ne vidim što je tu smiješno!“ –zakolutala sam očima.
„Vidjet ćeš Willow i s njom će ti biti dobro.“ –spomenula je.
„To je jedini razlog zbog kojeg ću pretrpjeti ovaj dan.“

Nasmiješila mi se.

Nathaniel

Prodoran zvuk budilice je počeo pištati. U glavi mi je odjekivala njena iritantna muzika, pa sam ju podignuo sa noćnog ormarića i bacio od zid. Razbila se u tisuću komadića, ali je svejedno melodija prestala svirati, a to me opuštalo. Što je najgore bilo, sada nisam imao pojma koliko je sati bilo i morat ću požuriti kako ne bih zakasnio na prvi školski dan. Zatim sam se sjetio da imam mobitel na kojemu sam mogao provjeriti vrijeme, pa sam se samom sebi nasmijao.

„Jebeno jutro.“ –prošaptao sam.

Podignuo sam mobitel i shvatio da je bilo sedam i pol, pa sam se svejedno trebao požuriti. Vjerojatno je budilica više puta zvonila, ali imao sam ponekad previše čvrst san da bih mogao bilo što čuti. To se inače događalo kad danima nisam spavao kako treba.

Dignuo sam se sa kreveta i odmah otvorio ormar. Izvukao sam crnu majicu, jeans hlače i košulju kratkih rukava, te ih bacio na krevet. Rastegnuo sam se, pogledao kroz prozor i vidio da je vani bilo lijepo vrijeme, kao i po običaju. Pogled mi je pao na Andreinu kuću, pa sam ponovno zakolutao očima jer sam mrzio to što su mi u posljednje vrijeme oči stalno bježale prema njoj.

Odmaknuo sam se od prozora i odlučio početi sa spremanjem. Dok sam oblačio majicu pogledao sam u prsten na lijevoj ruci. Ponekad sam ga poželio skinuti da napokon sve završi, ali znao sam da ne smijem sve dok se ne osvetim.

***

Parkirao sam auto na školskom parkiralištu, te izašao iz njega. Pogledao sam oko sebe, a tinejdžerice su osmijehom na licu gledale u mene. Osmjehnuo sam se, stavio avijatičarske naočale na oči i namjestio kariranu košulju čija dugmad nisam zakopčao.

Dok sam koračao parkiralištem, vidio sam da plavi Mustang skreće u parkiralište i parkirao se nedaleko od mog automobila. Stao sam na mjestu i pogledao prema njemu, a iz njega je izašla – Andrea. Naši su se pogledi susreli, na kratko, ali onda sam okrenuo leđa i nastavio hodati prema ulazu.

Andrea

Zamišljeno sam gledala u muškarca koji je do prije nekoliko sekundi gledao u mene. Razmišljala sam o tome jesam li ga ikada prije vidjela. Bio mi je poznat i znala sam da sam ga morala vidjeti, ali nisam znala gdje.

„Andrea!!!“ –čula sam poznati ženski glas.

Nasmiješeno sam se okrenula i vidjela svoju najbolju prijateljicu kako veselo trči prema meni. Nasmiješila sam se, a ona me snažno zagrlila, pa sam joj uzvratila. Willow Lecce je bila moja dugogodišnja najbolja prijateljica. Poznavale smo se od malih nogu, pa smo također bile poput sestre. Ona je poznavala mene, ja sam poznavala nju, a njeni roditelji su bili jako drage osobe koje su se brinule o Erin i meni kad nam je pomoć bila potrebna.

Willow je bila malo viša od mene, nekoliko mjeseci starija i malo mršavija unatoč tome što je jela puno više nego što je nekoliko nas moglo pojesti. Imala je dugu, ravnu smeđu kosu, svjetliju od moje, pa je ponekad, na žarkom suncu, izgledala da je nježno crvene boje. Imala je velike, smeđe oči na koje su dečki uvijek padali.

Morala sam priznati: imala sam seksi prijateljicu.

„Kako si mi ti?“ –upitala me.
„Oh, odmorno.“ –odgovorila sam. „Kako su praznici prošli?“
„A dobro, ali bilo je dosadno bez tebe. Jedva sam čekala da se vratiš!“
„I ja isto, ali samo zbog tebe. Da si došla u Dublin, ostala bih ondje zauvijek! Znaš da me više ništa ne veže uz ovaj grad, osim tebe, naravno!“

Nasmiješila se i zagrlila me jednom rukom. Pogledala sam ispred sebe i vidjela Kolea kako izlazi iz automobila, te odmah zakolutala očima. Imao je osmijeh na licu dok je gledao oko sebe, sve dok se njegove oči nisu susrele s mojima. Njegove zelene oči fiksirale su me dok sam ga ja gledala prijetećim pogledom. Spustio je pogled prema podu, rukom prošao kroz kosu i zalupio vratima.

„Kad – tad ćete se morati pomiriti.“ –rekla je Willow.

Zaprijetila sam joj pogledom.

„Mislim, da barem ostanete prijatelji!“ –podignula je ruke.
„Ne ostajem prijateljica sa kretenima koji su me prevarili.“ –rekla sam odlučno i pogledala ispred sebe.

Vidjela sam pred školskim vratima dečka koji mi je bio poznat, a nisam znala otkuda.

„Hej, tko je ono?“ –pokazala sam Willow u njega.
„Nathaniel Cooper.“ –odgovorila je.
„Kako znaš?“
„Ne znam, Andrea, možda zbog toga što dečko ide u našu školu od drugog polugodišta trećeg razreda?!“

Šokirano sam pogledala u nju, a ona je odmahnula glavom.

„Kako ga nikad prije nisam skontala?“ –upitala sam ju zbunjeno.
„Jer si tada bila u vezi sa Koleom i niti jedan drugi muškarac te nije mogao zanimati.“ –odgovorila je.

Što je bilo najgore... govorila je istinu.