Nathaniel

Sjedio sam za školskom klupom i zamišljeno gledao ispred sebe. Nisam ni trebao slušati o čemu je profesorica iz matematike predavala. Napamet sam znao svako gradivo, pa se nisam brinu da slučajno ne ću pohvatati sve na vrijeme i da neću proći ispit s pozitivnim.

Svako toliko bi mi pogled pobjegao na Andreu koja je sjedila jedan red dalje od mene. Razgovarala bi sa Willow, simpatičnom curom s kojom sam često znao popričati dok se njena prijateljica ljubakala sa Koleom u hodniku, svatko toliko bi pogledala u ploču i prepisala formule, a ponekad bi čak pogledala i u mene.

Mrzio sam to što mi se već dva tjedna neprestano vrtjela u glavi unatoč tome što ja to nisam želio. Nešto me u njenom pogledu privlačilo, u njenim smeđim očima nešto je nedostajalo, a ja sam se osjećao toliko glupo jer sam želio otkriti što. Davno, kad sam ju prvi put ugledao u školskom dvorištu, shvatio sam da je ona djevojka čudna i da mi se njeno ponašanje ne sviđa. Izgledala je bahato, bezobrazno i umišljeno kao što su to bila sva djeca bogataša.

Školsko zvono me prekinulo iz razmišljanja. Učenici su se dizali sa stolica i prekidali profesoricu u daljnjem predavanju škripanjem stolica. Uzeo sam bilježnicu i knjigu, stavio ih pod ruku i izašao iz učionice pozdravivši profesoricu koja mi se osmjehnula i klimnula glavom.

„Nathe!“ –začuo sam njen glas.

Okrenula sam se i vidio Andreu kako mi ubrzanim korakom prilazi. Willow je prošla kraj mene klimnuvši glavom, a ja sam zakolutao očima jer nisam želio razgovarati sa Andreom. Okrenuo sam se i laganim korakom nastavio hodati prema školskim ormarićima.

„Mogu pričati s tobom?“ –upitala me.
„Ako baš moraš.“ –odgovorio sam joj gledajući pred sobom.
„Zašto si takav?“ –stala je.
„Kakav?“ –stao sam i ja.
„Bezobrazan. Želim se sprijateljiti s tobom, upoznati te, a ti me uporno dva tjedna izbjegavaš! Zašto?! Što sam ti učinila?“

Nasmijao sam se, odmahnuo glavom i lagano ju prislonio na zid. Stavio sam ruku kraj njene glave dok me ona gledala ravno u oči.

„Tvoje plave oči...“ –prošaptala je. „Poznate su mi!“

Raširio sam oči i odmaknuo se od nje. Nije me smjela, nije me mogla prepoznati!

„Ne volim umišljene cure.“ –rekao sam joj.
„Umišljene cure?“ –zbunjeno me pogledala. „Ti misliš da sam ja umišljena?“
„Znam da jesi.“

Odmahnula je glavom.

„Mene nisi primijetila dok nisi, napokon, otkrila da te dečko mjesecima vara!“ –uzvratio sam joj.

Ošamarila me.

„Ne možeš suditi ljudima kad ih nisi ni upoznao.“ –lagano me gurnula i ljutito ušla u kupatilo.

Onakvim ponašanjem mi je samo pokazala koliko je razmažena.

Odmahnuo sam glavom i laganim se korakom udaljio odande sve dok nisam čuo nešto što me zaustavilo. Okrenuo sam se naglo prema vratima ženskog WC-a dok su se učenici gurali međusobno kako bi na vrijeme stigli na nastavu pošto je zvonilo. Polako sam otvorio vrata dok sam slušao jecanje.

„Rasplakao sam ju!“ –zbunjeno sam gledao pred sobom.
„Idiot.“ –prošaptala je.

Napravio sam nekoliko koraka u nazad i zatvorio vrata jer nisam namjeravao slušati curu kako plače.

Andrea

„Doma sam.“ –uzvratila sam zatvarajući ulazna vrata kuće.
„Bok!“ –Erin je provirila iz dnevnog boravka. „Kako je bilo u školi?“

Slegnula sam ramenima i krenula prema stepeništu.

„Ručak će uskoro biti gotov.“ –rekla je.
„Nisam gladna. Idem spavati!“ –nadodala sam.
„Spavati?! Ti nikada ne spavaš popodne.“
„Želim spavati, ok?“

Klimnula je glavom i bez daljnjim pitanja ušla u natrag u dnevni. Vjerojatno je shvatila da mi nije do razgovora, pa me pustila na miru. Na sreću, nije bila naporna, pa nisam morala gubiti živce i zbog nje.

Otvorila sam vrata kupaonice, bacila torbu na krevet i sebe također. Duboko sam uzdahnula i pogledala u prozor, te se sklupčala. Psovala sam u sebi razmišljajući koja sam glupača bila što sam se rasplakala u ženskom toiletu u školi. Bilo je glupo što me uopće povrijedilo ono što je Nathaniel rekao o meni kad se nikada nisam obazirala na tuđa mišljenja.

Nathaniel

Sjedio sam u dnevnom boravku i gledao u bijeli zid razmišljajući o tome kako bih trebao srediti kuću. Svi su zidovi bili bijele boje, a to me iritiralo jer sam volio svježe, življe boje. Ironija života je bila ta da sam ja bio mrtav i da sam trebao obojati sve u crno kako bih se osjećao poput ostalih svoje vrste.

Dignuo sam se sa stolice jer više nisam mogao sjediti. Dosadilo mi je čak i to. Prošao sam kraj prozora i zastao vidjevši da je Andrein Mustang izlazio iz dvorišta. Gledao sam kako se udaljavala od kuće pretpostavljajući da se otišla negdje prošetati, ali malo me zanimalo gdje je točno otišla. Odmahnuo sam glavom zbog toga jer nisam znao što mi se događalo da me sada počelo zanimati gdje je ona odlazila.

Otvorio sam vrata podruma jer sam postao žedan. Svaki put kad bih se sjedio Andree postajao bih žedniji unatoč tome što bih već dosta doga popio. Morao sam priznati, mirisala je primamljivo, a to me iritiralo jer bih svako toliko znao uživati u njenom mirisu. Ponekad sam se čak i bojao da bih mogao svakog trena skočiti na nju i napokon okusiti njenu krv, a to nisam smio učiniti.

Dok sam ispijao drugu bocu krvi u onom danu, razmišljao sam ponovno o njoj. Bilo mi je pomalo krivo što sam ju rasplakao jer to nije bila moja namjera.

Andrea

Morala sam se malo maknuti iz kuće i opustiti se jer sam učila za ispite koji su mi bili tek sljedeći tjedan pošto nisam htjela razmišljati o Nathanielu, a to je bio jedini način da prestanem.

Parkirala sam auto duboko u šumu jer sam ondje mogla najviše u miru uživati. Izašla sam iz auta, sjela na haubu i legla gledajući u nebo. Na sreću, u središtu šume se nalazila čistina u kojoj sam mogla vidjeti zvijezde, mjesec i plavo beskrajno nebo. Osjećala sam hladni, osvježavajući zrak na kojemu mi je kosa vijorila i sklanjala mi pogled sa zvijezda. Svako toliko bih maknula pramen kose koji bi se stvorio preko očiju, a onda nastavljala promatrati one prekrasne sjajne točke.

Odjednom sam čula zvukove pucketanja grančica malo dalje od sebe. Podignula sam glavu i, ubrzanim otkucajem srca, gledala oko sebe pokušavajući primijetiti što se ondje nalazilo. I dalje sam se nadala da je to bila neka životinja, ali počela sam se strašiti kad su glasovi postajali sve jači i jači.

Skočila sam sa auta i požurila prema vratima. Ključevi su mi ispali iz džepa, pa sam ih podignula i čula zvuk iza sebe. Ukočila sam se na mjestu i preplašeno pogledala ispred sebe. Čula sam topli dah na svome vratu dok mi je srce ubrzano kucalo. Imala sam osjećaj da sam doživjela nešto slično, ali nisam se mogla sjetiti kada.

„Andrea?“ –čula sam poznati muški glas.

Odahnula sam, zaklopila oči i prislonila ruku na srce koje je luđački tuklo. Polako sam se okrenula i vidjela Nathaniela pred sobom.

„Što radiš ovdje?“ –upitao me.
„To bih ja tebe trebala pitati!“ –odmahnula sam glavom. „Jesi li se ti šuljao ovuda?!“

Odmahnuo je glavom.

„Valjda je bila neka životinja.“ –odgovorio je.
„Životinja ili ne, skoro sam doživjela infarkt!“ –nagnula sam se na auto i prekrižila ruke na prsima. „Još nisi odgovorio na moje pitanje!“
„Volim se šetati šumom. Ti?“
„Došla sam se opuštati ovdje.“

Klimnuo je glavom i nagnuo se kraj mene.

„Što radiš ovdje, kraj umišljene bogatašice?“ –upitala sam ga ozbiljnim izrazom lica.

Oblikovao je usta u slovo o. Vjerojatno je bio iznenađen što sam ga iznenada napala, ali nisam namjeravala biti draga prema njemu. Rekao je stvari koje nije znao; pogrešne stvari i nisam mu mogla oprostiti što je rekao nešto što nije imalo veze sa mnom, a da me prije nije ni upoznao.

„Žao mi je što sam te rasplakao.“ –rekao je.
„Prašina mi je pala u oči.“ –uzvratila sam ponosno.

Nasmijao se. U onom trenutku mi je palo na pamet da je imao stvarno lijep osmijeh. Na kratko je pogledao u mene, a zatim ispred sebe.

„Ako mi daš priliku.... Možda te mogu bolje upoznati!“ –nadodao je.
„Vidjet ćemo!“ –slegnula sam ramenima.
„To mi vračaš jer te prašina rasplakala jutros?“

Nasmiješila sam se, otključala vrata i upalila radio.

„Da!“ –nacerila sam se.

Poznata pjesma počela je svirati i odjekivati onim djelom šume.

Your lipstick stains on the front lobe of my left side brains
I knew I wouldn't forget you, and so I went and let you blow my mind
Your sweet moon beam, the smell of you in every single dream I dream
I knew when we collided, you're the one I have decided who's one of my kind

Morala sam priznati da sam se baš dobro osjećala uz njega. Razgovarali smo o zvijezdama, raznim glupostima koje su se zbivale u školi, a večer je bila ugodna.