Andrea

Nervozno sam sjedila u dnevni boravak i gledala u mobitel. U onom sam trenutku htjela imati moči i natjerati ga da zasvira, ali nažalost ih nisam imala. Osjećala sam se bespomoćno jer sam čekala da mi se Nathaniel i Viktor jave.

Nakon što sam pozvala policiju odmah sam nazvala i Nathea kako bi otišao pomoći Viktoru kojeg ću razbiti čim ga nađem jer je otišao bez razmišljanja. Bojala sam se da ga Nathaniel još nije pronašao.

Kad je policija došla, odveli su me u postaju kako bih dala izjavu, a onda je Erin morala doći po mene kako bih otišla po svoj Mustang kojeg sam parkirala u blizini gdje je djevojka napadnuta i ubijena. Ispitivali su me jesam li vidjela kakva je to životinja bila, ali slagala sam im da sam samo čula vrisak i kad sam ju pronašla bila je sama. Naravno, nisam im sigurno mogla reći da sam vidjela vampira jer bi me proglasili ludom.

Kad se zvono na vratima oglasilo, dignula sam se sa trosjeda i potrčala otvoriti znajući da se Nathe napokon vratio. Osjetila sam olakšanje jer je bio sigurna, ali kad sam otvorila vrata shvatila sam da sam krivo pomislila, a ona užasna bol u trbuhu se ponovno vratila.

„Jaremy...“ –uzdahnula sam.
„Zaboravio sam ključ.“ –rekao je i prošao kraj mene. „Gdje je Erin?“
„Spava. Prilično je kasno, znaš?“
„Oh, da! Čovjek zaboravi na vrijeme kad radi.“
„Ponovno si radio prekovremeno, je l' da?“

Klimnuo je glavom.

„Opet je napadnuta jedna osoba.“ –uzvratio je skidajući kaput.
„Ona cura koja je umrla?“ –upitala sam ga.
„Ne. Radi se o gospodinu Fisheru! Čuo je zvukove u štali, otišao provjeriti i njegova žena nas je pozvala kako bismo mu pomogli. Ne znamo hoće li se izvući!“
„Jebem mu...“
„Idem se istuširati i naspavati. Sutra me čeka novi dan!“
„Laku noć, Jer.“
„Trebala bi se i ti odmoriti, Andy!“

Slegnula sam ramenima. Nasmiješio se i popeo stepenicama na kat, a ja sam ušla natrag u dnevni boravak živčaneći. Nisam znala što se događalo s Nathanielom i Viktorom, a niti tko je bio vampir koji je harao Salemom i grizao ljude.

***

Zvono na vratima me probudilo. Poskočila sam i pala na pod udarivši glavom od stol. Pogledala sam zbunjeno oko sebe jer me začudilo što je moj krevet bio toliko malen, ali ubrzo sam shvatila da se nalazim u dnevnom boravku i da sam zaspala ondje.

„Erin, vrata!!!“ –proderala sam se.

Nisam čula korake, a niti glasove, pa sam pretpostavila da Holly i nje nije bilo kod kuće. Dignula sam se sa poda, rastegnula i laganim korakom izašla iz prostorije kako bih otvorila vrata i otkrila tko mi je dosađivao. Počešala sam kosu koja je postala čupava preko noći i otvorila vrata. Ugledala sam Nathea pred sobom. Majica mu je bila krvava, a ja sam ga preplašeno pogledala.

„Nije moja.“ –odgovorio je.

Prišla sam mu i snažno ga zagrlila. Osjećala sam kako mi srce ubrzanije tuče. Uplašila sam se da je bio ozlijeđen, ali, u onom trenutku kad je bio u mome zagrljaju, a ja u njegovom, razmišljala sam o tome kako vampirima rana odmah može zacijeliti. Opuštala sam se znajući da bio dobro i da je vjerojatno krv bila od vampira kojeg su Viktor i on ubili.

„Nismo ga našli.“ –rekao je.

Podignula sam zbunjeno pogled prema njemu.

„Molim?“ –odmaknula sam se od njega. „Čija je onda ovo krv?“

Uzdahnuo je.

„Napadnuta je još jedna osoba. Vik i ja smo pokušali pomoći, ali umro je!“ –odgovorio je.

Odmahnula sam glavom.

„Došao sam ti se javiti, kako se ne bi zabrinula.“ –rekao je. „Moram natrag kući. Alexandria će doći!“
„Što?“ –naglo sam se okrenula prema njemu.

Zakolutao je očima.

„Nećeš valjda raditi ljubomorne scene?“ –upitao me.

Oblikovala sam usta u slovo o.

„Ne.“ –promrmljala sam.
„Znaš da mi je stalo samo do tebe, je l' da?“ –uzvratio je.
„Da.“
„Odlično! Onda se ne moraš zabrinjavati.“

Klimnula sam glavom.

„Ali svejedno idem s tobom!“ –uzvratila sam odlučno.
„Andrea...“ –započeo je.

Odmahnula sam glavom, ušla u kuću i uzela kaput, a on me čekao pred vratima.

„Zašto želiš doći?“ –upitao me.
„Zato.“ –odgovorila sam i prošla kraj njega.

Nathaniel

Nisam bio oduševljen što je Andrea željela doći k meni, ali nisam ju mogao natjerati da ostane kod kuće. Znao sam koliko je tvrdoglava, a onda bismo se posvađali jer sam i ja bio, pa nitko od nas dvoje ne bi želio popustiti.

Nisam niti imao vremena za svađu jer su me mučile dvije stvari: Marcus i vampir koji je ubijao po Salemu. Pomislio sam da je to učinila Alexandria, ali osjetio bih ponovno njen miris u blizini. Neki drugi vampir, koji koji nema milosti... se nalazi u naš grad, a ako ga uskoro ne pronađemo, moglo bi doći do velikih problema.

Otvorio sam vrata ulazne kuće i pustio Andreu da prva uđe. Osmjehnula mi se, zakoračila u hodnik i odmah otišla u dnevni boravak. Prvo je zastala, na trenutak, a zatim je ušla ondje.

„Jesi li ti normalan?!“ –proderala se.

Zatvorio sam vrata i požurio vidjeti na koga se derala. Kad sam provirio u onu prostoriju, vidio sam Alexandriu kako stoji kraj prozora, prekriženih ruku na prsima i zbunjeno promatrala moju djevojku dok je Viktor sjedio na trosjedu i iznenađeno gledao u nju.

„Kako si samo tako mogao pobjeći?! Nisi ni razmišljao! Nisi ni pričekao pomoć!“ –proderala se ponovno i pogodila ga jastukom.
„Nisam znao da se toliko brineš za mene!“ –nacerio se. „Rekao sam ti, Nathe, da cura osjeća nešto prema meni, ali ti mi ne vjeruješ!“

Pogledao sam u Alexandriu koja mi se osmjehnula, na što sam zakolutao očima. Sjeo sam na fotelju, prekrižio noge i pogledao u Viktora prijetećim izrazom lica.

„Nemoj biti ljubomoran.“ –slegnuo je ramenima i popio gutljaj krvi. „Sama je izabrala!“
„Nemoj da ti kažem gdje ćeš ti nestati kad ja izaberem!“ –prostrijelila ga je pogledom.

Osmjehnuo sam se.

„Uglavnom...“ –uzdahnula je. „Zašto niste nju pitali tko je onaj vampir?“
„Mene?!“ –Alexandria je iznenađeno pogledala u nju. „Kakve sada ja imam veze?“
„Pojavila si se pred Natheovom kućom i, iznenada, se pojavio još jedan vampir. Možda je to tvoj prijatelj kojemu si naredila da odvrati pozornost od tebe!“
„Pazi što pričaš, draga! Nemoj da te podsjetim da ti ne pripadaš našem svijetu, pa ne znam što radiš ovdje!“
„Pripadam dok god sam uz Nathea!“

Lagano se osmjehnula i, istog trena, pojavila pored nje. Uhvatila ju je za vrat i odbacila od zid, a istog trena smo se Viktor i ja dignuli. Skočio sam na nju, odbacio ju na drugu stranu prostorije i požurio k njoj. Dok se pokušavala dići sa poda, ponovno sam ju uhvatio i udario njome od zid, a ona je zasiktala na mene.

„Sljedeći put neću biti tako drag.“ –zarežao sam i bacio ju na pod.

Okrenuvši se, vidio sam Viktora pored Andree. Činilo se da nije bila ozlijeđena, ali pomalo preplašena kao što sam i očekivao.

„Ima pravo, je l' da?“ –pogledao sam ljutito u Alexandriu.
„NE!“ –proderala se. „Ok. Priznajem... Nekoliko ljudi sam i ja ubila jer sam bila gladna i žedna, ali nemam nikakve veze s drugim vampirom!“
„Netko te pratio?“
„Ne znam. Došla sam sama, ali sada... moguće je da me netko pratio! Ne znam!!!“

Viktor se stvorio pored mene.

„Slušaj me dobro!“ –podignuo je ruku. „Dok živiš pod mojim krovom... nema teoretske šanse da ćeš ti taknuti još jednog čovjeka! Jasno?!“

Iznenađeno je gledala u njega.

„Tvojim krovom?“ –pogledao sam ga zbunjeno.

Nasmijao se.

„Oduvijek sam to želio reći!“ –nadodao je.

Odmahnuo sam glavom, ali čuo Andrein smijeh iza sebe.