Andrea

Čula sam udarac koji je odjeknuo kućom i probudio me. Podignula sam glavu i pogledala oko sebe. Moja je soba bila prazna. Nisam vidjela ništa jer je još bila noć, a preko noći sam inače držala rolete zatvorene, pa sam upalila svijetiljku koja je osvijetlila cijelu prostoriju.

Pogledala sam iznenađeno, zbunjeno oko sebe jer nisam vidjela da je išta palo na pod ili se srušilo nekamo, pa sam pretpostavila da je zvuk dopirao iz prizemlja. Prošla me jeza kad sam to pomislila. Inače ne bi bilo ništa čudno jer su se Jeremy i Erin, poput mene, često znali dizati preko noći, odlaziti po nešto na prizemlju, ali stvar je bila u tome što nikoga nije bilo kod kuće, pa čak niti Simbu kojeg su poveli sa sobom.

Dignula sam se oprezno sa kreveta, podignula bejzbolsku palicu koju sam uvijek držala ispod kreveta, te se laganim korakom uputila vidjeti što se događalo u mojoj kući. Srce mi je luđački tuklo dok sam otvarala vrata sobe.

Nesigurno sam zakoračila u crni hodnik, pipajući zid kako bih upalila svijetlo. Odahnula sam upalivši ga, a zatim krenula prema stepeništu. Unatoč tome što sam se vraški bojala, morala sam ostati pribrana jer je možda zapuhao vjetar i razbio nešto, a nisam htjela razbiti i ja ako poludim i počnem udarati palicom sve oko sebe. Nisam ništa ostavila otvoreno mada sam bila još pijana, ali bila sam tisuću posto sigurna da sam sve provjerila i da je sve bilo zaključano.

Upalila sam svijetlo u hodniku, na prizemlju, i osijetila hladan zrak kako dolazi iz dnevnog boravka. Provirila sam nesigurno unutra, ali nisam vidjela ništa osim razbijenog prozora. Sniježne pahuljice su ulazile u onu prostoriju, a na podu sam vidjela razbijeno staklo. Ukočeno sam stajala na mjestu razmišljajući tko je to mogao učiniti i da li je taj netko bio u mojoj blizini.

„Nathe...“ –pomislila sam. „Gdje si sad kad te trebam?!“

Ne znajući što napraviti, jedina pametna stvar koju sam mogla učiniti je bila: upaliti svijetlo i otkriti jesam li bila sama. Duboko sam uzdahnula dok mi je srce luđački tuklo u grudima, a zatim sam drhtavom rukom odlazila prema prekidaču moleći se da ne vidim nikoga.

Svijetlo se upalilo, osvijetlilo još jedan dio kuće, a ja sam odahnula vidjevši da sam sama. Krenula sam prema prozoru, pazeći da se ne porežem jer sam, naravno, zaboravila papuče na katu, te provirila oprezno kako bih vidjela da li je netko nepoznat kruži onuda.

Naravno, nisam namjeravala stati na onome. Morala sam pozvati policiju kako bi provjerila što se dogodilo jer nije bilo normalno ono što se dogodilo. Krenula sam prema telefonu kad sam čula zvuk iza sebe, zapravo... siktanje.

Ukočila sam se na mjestu, čvrsto stisnula palicu i lagano se okrenula. Kao što sam i pretpostavila, vampir se nalazio iza mene. Smiješkao mi se pokazivajući mi očnjake, a ja sam zamahnula oružjem prema njegovoj glavi. Zaustavio ga je nekoliko centimetara udaljenosti od nosa, ponovno mi se osmijehnuo i odbacio me u stranu. Pala sam na stakleni stol, razbivši ga, a nekoliko večih komada se zabilo u moje tijelo.

„Jebem ti!“ –viknula sam jer me doista zaboljelo i zapeklo.

Vampir mi je prišao, a ja sam se pokušala dignuti kako bih mu pobjegla, ali normalno – bio je brži od mene. Uhvatio me za kosu i bacio od pod, a ja sam ga nogom udarila u glavu kad je krenuo prema meni. Podignula sam se sa poda i skočila kroz prozor. Uronila sam u snijeg, ali dignula sam se i nastavila trčati kako bih se pokušala spasiti. Naravno, i sama sam znala da je to bilo nemoguće jer bi me mogao stići svakog trena.

Ponovno sam uronila u snijeg jer ga je palo previše, a kad sam se slijedeći put dignula, vidjela sam vampira pred sobom.

„NATHEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!“ –proderala sam se.

Vampir me udario šakom u glavu.

Nathaniel

Čuo sam njen glas, njen poziv kako mi odjekuje u ušima, pa sam naglo otvorio oči. Skočio sam sa kreveta i otvorio prozor. Pomislio sam zrak osijetivši miris krvi. Odmah sam skočio na pod, uronivši u snijeg koji mi je išao na živce u onom trenutku, jer sam što prije željela doći do Andree. Morao sam se uvjeriti da je dobro.

Jutrio sam što sam brže mogao do njene kuće osijetivši miris čak i u njenom dvorištu. Pratio sam ga i ugledao veliku količinu krvi na snijegu. Podignuo sam šokirano pogled prema kući, opazivši razbijeni prozor.

„O, ne...“ –prošaptao sam drhtavim glasom.

Odjurio sam ondje, ušao u dnevni boravak i ponjušio zrak.

„ANDREA?!“- proderao sam se nadajući se da će mi se javiti, ali nisam osijećao njenu prisutnost u onoj kući; samo njenu krv, a toga sam se užasavao.

Osim njenog mirisa, osijetio sam i od meni nepoznatog vampira. Potračao sam po kući kako bih ju pokušao pronaći, ali nije je nigdje bilo, a to me počinalo plašiti. Izašao sam onda odande i potrčao kroz šumu prateći miris njene krvi koja je iznenada nestala. Okretao sam se panično oko sebe nadajući se da ću pronaći bilo kakav trag, ali ništa nisam dobio.

Odjurio sam odmah kući. Morao sam pronaći i smisliti način da ju pronađem, a bio sam toliko živčan zbog onoga što se dogodilo jer nisam znao gdje je bila, što joj se dogodilo, a dobro sam znao da je bila ozlijeđena. Okus i miris njene krvi sam poznavao više nego samog sebe, pa me počinjala hvatati panika jer sam se bojao najgoreg.

Otvorio sam vrata kuće i požurio u dnevni boravak iz kojeg je dobirala buka i svađa. Kao što sam i očekivao, Alexandria i Viktor su se prepirali i gledali ljutitim izrazom lica, a prekinuli su sa dječjim ponašanjem kad su me vidjeli.

„Što se dogodilo?“ –upitala je Alexandria.
„Izgledaš kao da si umro!“ –rekao je Viktor, stavivši ruke iza glave i prekriživši ruke na stolu.

Promatrao sam ih šokiranim izrazom lica.

„Nathe?“ –prozvali su me oboje.
„Andrea je nestala.“ –odgovorio sam i nervozno krenuo prema prozoru.
„Ostavio sam ju doma!“ –nadodao je Viktor. „Nije nestala!“

Pogledao sam ga i odmahnuo glavom.

„Vidio sam razbijeno staklo njenog dnevnog boravka.“ –uzdahnuo sam. „Vidio sam i krv, ali nje nije nigdje bilo!“

Viktor je raširio oči i istog trena istrčao iz dnevnog boravka. Pogledao sam u Alexandriu, a ona se dignula sa trosjeda i pogledala me ozbiljnim izrazom lica.

„Mrzim ju i voljela bih da je mrtva, ali...“ –prišla je vratima. „Znam koliko ti znači!“

Oblikovao sam usta u slovo o, a ona je gestom glave rekla da ju pratim, te nestala odande. Duboko sam uzdahnuo i potrčao za njima.

Andrea

Otvorivši svoje oči primjetila sam da se nalazim u nepoznatoj sobi. Glava me užasno boljela, kao i cijelo tijelo. Osijetila sam kako me ruke i noge peku, a kad sam ih bolje pogledala primjetila sam posjekotine od stakla koje mi se razilo u udovima.

Duboko sam uzdahnula, odmahnula glavom kako bih se razbudila jer sam bila ošamućena od udarca u glavu i alkohola kojeg sam popila nekoliko sati prije, te se dignula sa poda. Laganim korakom sam prišla vratima dok mi je srce luđački tuklo.

Stavila sam ruku na kvaku, duboko uzdahnula i pokušala ih otvoriti, ali bila su zaključana. Nekoliko puta sam povukla nadajući se da će se otvoriti, da su se zaglavila, ali to je bilo uzalud.

Okrenula sam se oko sebe i odahnula vidjevši prozor. Požurila sam ondje, nadajući se da ću ga moći otvoriti, ali ugledala sam lokot koji mi je onemogućavao da izađem iz one smrdljive, tamne, sitne prostorije. Sjela sam natrag na krevet i duboko uzdahnula. I dalje mi se vrtjelo u glavi jer sam bila mamurna.

Čula sam kako se vrata otključavaju, pa sam se istog trenutka dignula sa kreveta i pogledala prema njima, čvrsto stojajući na mjestu i gledajući što će se u slijedećem trenutku desiti. Progutala sam knedlu koja mi se pojavila u grlu, srce mi je ubrzano kucalo, a noge su počele klecati.

„Smiri se, Andrea!“ –pomislila sam. „Nathe će te pronaći!“

Doista sam se nadala da je već netko doznao da sam nestala i da je to bio on jer sam znala da će me pronaći. Nadala sam sa tome!

Vrata su se otvorila, udarila od zid, a udarac je odjeknuo onom tihom prostorijom. U onu je sobu zakoračio nepoznati, visoku, smeđokosi, blijedoliki čovjek... iliti vampir. Promatrao me svojim prodornim zelenim očima, malenim, strašnim osmijehom na licu, i koračao prema meni uzdignutim pogledom.

„Vidi, vidi, vidi...“ –kružio je oko mene kao da sam mu plijen. „Nathe je ovoga puta doista uhvatio dobru curu!“
„Poznaješ ga?“ –upitala sam ga iznenađeno.
„Ne samo da ga poznajem, slatkice... pretvorio sam ga!“
„Marcus?!“

Osmijehnuo mi se, podignuo ruku i poljubio ju dok sam ja šokirano gledala u njega.

„Glavom i bradom, damo.“ –uzvratio je malenim osmijehom na licu. „Marcus Xee!“
„Što radim ovdje?!“ –izvukla sam svoju ruku iz njegove.
„Pravit ćeš mi društvo dok tvoj dečko ne dođe, a do tada...“

Promatrala sam ga ozbiljnim izrazom lica, a on se stvorio iza mene, spustio ruke na moja ramena i zahihotao se.

„Do tada ćemo se zabavljati!“ –rekao je prije nego je zario svoje očnjake duboko u moju kožu.