Sretan rođendan, Arijana! :) < 3

Andrea

Kiša je i dalje padala onog jutra, kad sam se trebala probuditi za školu. Duboko sam uzdahnula, povukla tanku doku koja je pala na pod i pokrila se. Sklupčala sam se i zamišljeno gledala u prozor na kojemu su udarale kapi kiše dok su gromovi odjekivali u daljini. Najrađe sam željela ostati kod kuće i ne izlaziti uopće iz sobe, ali dobro sam znala da bi me Erin mogla svakog trena doći probuditi.

Dignula sam se, protiv svoje volje, s kreveta, duboko uzdahnula i rastegnula se. Rukom sam prošla kroz kosu koja je bila raščupana i krenula u kuhinju. Isprala sam lice, oprala na brzinu zube i počešljala se napokon, pa sam sada lako mogla proći rukom kroz nju.

„Andrea, jesi li budna?“ –čula sam Erin.
„Jesam.“ –izvirila sam iz kupatila.
„Još nisi spremna?“
„Ne. Malo sam produžila!“
„Požuri se malo. Mogla bi zakasniti!“
„Ovako i onako profesor iz zemljopisa ne zapisuje.“
„Kako želiš!“

Osmjehnula sam joj se, a ona je zatvarala vrata dok mi je Molly mahala. Izašla sam iz kupatila i otvorila ormar. Vani je postajalo hladnije, pa sam odlučila staviti majicu kratkih rukava, ali uzeti i majicu dugih koju sam odmah stavila na sebi. Spremila sam torbu i otišla se našminkati.

Spustila sam se niz stepenice nakon što sam obavila i uzela što sam trebala, te ušla u kuhinju u kojoj je Erin sjedila i čitala novine dok se moja prekrasna nećakinja igrala u dječjem boksu. Čučnula sam, pomilovala joj ružičaste obraščiće i utisnula poljubac u njeno čelo.

„Jesi gladna?“ –upitala me sestra.
„Ne.“ –odgovorila sam i dignula sa poda. „Idem odmah u školu!“
„Uživaj i vidimo se!“
„Aha! Sigurno ću uživati.“
„Nešto se loše dogodilo?“

Mahnula sam rukom, poslala joj poljubac i izašla iz kuhinje. Razmišljala sam kako će biti kad budem naišla na Nathea, ali odlučila sam da se neću obazirati na njega. Odlučila sam da ću biti kao što je on bio prema meni na početku.

***

Bilo mi je muka izaći iz automobila kad sam se parkirala na školsko parkiralište. Duboko sam uzdahnula, brojala od jedan do deset, te se smirila. Znala sam da će sve biti u redu jer je moralo biti tako. Previše sam se brinula oko gluposti i iritiralo me to što me povrijedilo njegovo jučerašnje ponašanje, ali unatoč tome mu nisam smjela pokazati da mi je bilo stalo. Nažalost... jest, bilo je.

Nisam ni sama znala da li mi je bilo stalo do njega kao do prijatelja ili do nečeg više, ali dobro sam znala da nisam mogla prestati misliti na poljubac kojeg mi je poklonio one večeri kad smo šetali Simbu zajedno.

Otvorila sam vrata automobila, izašla iz njega i otvorila kišobran. Zatvorila sam vrata, zaključala ih i laganim se korakom uputila prema ulazu. Gledala sam u pod, u svoje starke koje su se lagano močile, a nadala sam se da neće do kraja jer sam inače mrzila biti mokra; pogotovo za vrijeme nastave; zbog toga sam preferirala sunce i lijepo vrijeme.

Podignula sam pogled i vidjela Nathaniela u daljini, kako hoda ispod kišobrana. Odlazio je prema meni, a ja sam stala na mjestu nadajući se da će me netko spasiti. Nisam htjela razgovarati s njime; ne u onom trenutku!

„Andy!“ –začula sam Koleov glas.

Okrenula sam se i lagano se osmjehnula. Nakon prekida sam mrzila to što živimo u istom gradu i pohađamo istu školu, a tada sam bila sretna što je bio ondje jer je to značilo da sam se mogla maknuti od Nathea. Krajičkom oka sam pogledala prema njemu i, kao što sam i očekivala, udaljavao se.

„Kako si danas?“ –upitao me.
„Pospano.“ –odgovorila sam.
„Glavno je da nisi tužna.“
„Nisam uopće bila tužna jučer!“
„Plakala si!“
„Nisam!“
„Andrea, zar ne shvaćaš da te poznajem godinama? Znam kad plačeš, znam kad se smiješ od sreće, kad se smiješ jer moraš, kad te nešto muči... ZNAM te... Zaboravila si?“

Uzdahnula sam i maknula pogled s njega.

„Što je bilo?“ –upitao me obgrlivši me rukom oko ramena.

Pogledala sam ga zbunjeno, a zatim se maknula u stranu. Podignuo je ruke u znaku samoobrane.

„Mislim da mi se ne bi trebao toliko približavati.“ –uzvratila sam nadureno.
„Evo ga na!“ –pljesnuo je ruke. „Sad ćeš me ponovno izbjegavati!“

Zakolutala sam očima.

„Koliko ti se puta treba reći da mi je žao?!“ –uzdahnuo je.
„Shvatila sam, ali to ne znači da će sve biti kao prije. To ne znači da ću ti odmah skočiti u zagrljaj i završiti s tobom u krevetu!“ –odmahnula sam glavom. „Možemo biti prijatelji, ali ništa neće biti kao prije!“

Promatrao me u tišini.

„Barem smo prijatelji.“ –lagano mi se osmjehnuo.

Odmahnula sam glavom. Čula sam školsko zvono, pa sam se zajedno s njime uputila na nastavu. Požurili smo kako ne bismo zakasnili na sat. Pozdravili smo se na središtu praznog hodnika jer nismo pohađali isti predmet isti sat, te krenuli svatko na svoju stranu. Imala sam sreće što profesor još nije došao, pa se nisam morala opravdavati. Pogledala sam u Nathaniela koji je sjedio za stolom, maknula pogled i sjela za svojim.

„Kole i ti ste se pomirili?“ –upitala me Willow okrenuvši se prema meni.

Klimnula sam glavom.

Nekoliko dana kasnije

Nathaniel

Dosadilo mi je biti kod kuće, pa sam se uputio u grad kako bih se malo prošetao i prestao razmišljati o Andrei. U posljednje vrijeme se stalno družila sa Koleom, a mene izbjegavala. Naravno, ja nisam radio ništa kako bih ju prekinuo u tome. Nisam se ni potrudio porazgovarati s njome pošto sam ju neprestano viđao sa bivšim, a nisam im želio smetati unatoč tome što mi je ono užasno išlo na živce.

Popio sam zadnji gutljaj krvi kako bih ublažio žeđ i želju za Andreom, te ugasio svijetla u kući i izašao iz nje. Puhao je hladniji vjetar koji mi nije niti malo smetao. Bilo mi je ugodno. Spustio sam se niz stepenice, otključao auto, te stao na papučicu gasa. Izašao sam pažljivo iz dvorišta i krenuo prema gradu slušajući pjesme koje su se vrtjele na CD-u.

Nisam znao kao bih mogao otići, ali sam se ipak odlučio da bih mogao otići u kafić u kojemu su inače tinejdžeri išli. Jedva sam čekao popiti neko pivo ili bilo što samo kako bih se napokon opustio.

S obzirom da Salem nije bio velik, došao sam pred kafićem gdje sam primijetio Andrein Mustang. Uzdahnuo sam i izašao iz Jeepa unatoč tome što sam pomislio da bih mogao otići negdje drugdje, ali nisam htio bježati od problema.

Krenuo sam prema ulazu, progurao vrata i primijetio ju za boljarom zajedno sa Willow. Pogledao sam oko nje kako bih se osigurao da Kolea nije bilo ondje. Lagano sam se osmjehnuo i krenuo zadovoljno prema šanku. Gledao sam u nju, ne mucajući pogled, ali dobro sam znao kamo trebam hodati, da li se netko nalazi u mojoj blizini jer sam imao dobar sluh. Sjeo sam za šankom, na barsku stolicu, i dalje gledajući u Andreu koja se nasmiješeno igrala sa prijateljicom.

„Izvoli?“ –čuo sam ženski glas.
„Jedno pivo.“ –odgovorio sam pogledavši ju.

Klimnula je glavom i osmjehnula mi se, te krenula natočiti pivo u čašu. Pogledao sam ponovno prema Andrei, a ona je gledala ozbiljnim izrazom lica u Willow. Prišla joj je i šapnula nešto u uho.

„Idemo doma.“ –promrmljala je.

Dignuo sam se odmah sa stolice i uputio k njoj. Iznenađeno je gledala u mene, a ja sam morao iskoristiti priliku kad Kolea nije bilo ondje.

„Možemo pričati?“ –prišao sam joj.

Gledala me u tišini, sve dok ju Willow nije progurala laktom. Zakolutala je očima, ispružila joj štap i uzela majicu dužih rukava. Prošla je kraj mene i uputila se prema izlazu.

„Hvala.“ –rekao sam Willow.
„Slomi joj srce, slomit ću te cijelog!“ –nacerila se.

Osmjehnuo sam joj se i požurio za Andreom koja me već čekala ispred kafića prekriženih ruku. Zatvorio sam vrata i prišao joj.

„Budi brz. Nemam vremena!“ –uzvratila je.
„Ideš sa Koleom?“ –upitao sam ju pomalo nervoznim glasom.
„Ne tiče te se!“

I kao što sam i očekivao, bit će teško razgovarati mirno s njome. Vjerojatno se ponašala prema meni onako kao i ja prema njoj neki dan.

„Žao mi je zbog onoga.“ –promrmljao sam. „Nisam te htio povrijediti niti se onako ponašati. Bio sam živčan! Znam da to nije uopće izlika, ali... Žao mi je, ok?“

Pogledala me krajičkom oka dok sam ja smišljao što bih mogao dalje reći.

„Možeš mi slobodno reći da ti smetam, znaš?“ –pogledala je ispred sebe.

U njenim sam očima vidio tugu.

„Tko je ikada rekao da mi smetaš?“ –okrenuo sam ju prema sebi.
„Bio si prilično jasan onaj dan.“ –uzvratila je.
„Mislio sam da sam bio jasan prije nekoliko sekundi kad sam ti objasnio da sam bio nervozan i ponašao se zbog toga idiotski!“

Slegnula je ramenima.

„Znači...“ –uzdahnuo sam. „Nisam bio jasan!“

Pogledala je u drugu stranu.

„Stalo mi je do tebe, Andrea.“ –započeo sam. „Znam da zvuči ludu i glupo jer se dosta malo znamo, ali... Stalo mi je do tebe! Ove dane ti se nisam htio približiti jer si stalno bila sa Koleom. Možda griješim sada jer ti to sve govorim, ali ne mogu više šutjeti!“

Gledala me začuđenim izrazom lica.

„Ne bih se čudio da si ponovno sa Koleom.“ –počešao sam se po kosi.
„Nikada ne bih bila s njime ponovno!“ –rekla je uvrijeđeno. „Kole i ja smo samo prijatelji, a najviše sam se družila s njime kako bi tebe izbjegavala. Povrijedilo me tvoje ponašanje!“
„Oprosti!“
„I treba ti biti žao!“
„I žao mi je!“
„I bolje ti je!“
„Dobro!“

Obgrlila me rukama oko vrata i poljubila, a ja sam ju privukao bliže sebi, obgrlivši je svojim rukama oko struka.