Nathaniel

Nervozno sam hodao gore – dolje, po dnevnom boravku, i čekao da se Andrea probudi. Okus njene krvi mi je još bio u ustima, a njega sam što prije trebao izbrisati, izbaciti iz sebe kako me želja ponovno ne bi uhvatila i na kraju ju napao. Jedva sam čekao da se probudi kako bih joj izbrisao pamćenje i kako bi zaboravila na sve što je vidjela. Jednom sam joj već to učinio, ali tada mi nije bilo toliko stalo do nje.

Pogledao sam još jednom u nju. Nježno, mirno i spokojno je spavala na trosjedu. Snivala je poput anđela, a nadao sam se da će sve biti kako treba nakon što joj uklonim iz glave ono što je vidjela prije nekoliko minuta. Tek nakon što je pala u nesvijest, preda mnom, shvatio sam što se dogodilo; shvatio sam da je vidjela i znala sve, a to se nikada nije smjelo dogoditi.

Promatrao sam njenu ruku, koja je bila u zavoju jer je previše krvarila, a ja nisam mogao dopustiti da rana bude otvorena jer sam znao da bi me ponovno privlačila njena krv. Naravno, miris me i dalje privlačio jer se jako dobro osjećao u zraku, pa sam otišao u prizemlje po dozu krvi iz boce kako bih savladao svoju prokletu žeđ. Jedna boca mi nije bila dovoljna, pa sam popio još jednu. Tek tada sam znao da bih mogao izdržati kraj Andree unatoč tome što sam i dalje osjećao miris njene krvi.

Duboko sam uzdahnuo i izašao iz podruma. Popeo sam se laganim korakom na prizemlje, rukom prošao kroz kosu i zastao na ulazu u dnevni boravak kad sam vidio Andreu kako sjedi na trosjedu. Pogledala me šokirano, raširivši oči dok sam ja ukočeno stajao na mjestu.

„Andrea...“ –napravio sam korak naprijed.
„Ne približavaj mi se!“ –dignula se i stavila ruke pred sobom.
„Molim te, daj da ti objasnim!“
„Nemaš mi što objašnjavati, Nathe!“
„Samo me pogledaj u oči!“

Odmahnula je glavom gledajući u pod. Naravno, nisam ju mogao natjerati da me pogleda jer ju nisam želio ozlijediti. Znao sam da će poludjeti kad joj se približim i da bih morao upotrijebiti svoju snagu da ju natjeram da me pogleda. Razmišljao sam o tome što mi je bilo najpametnije u onom trenutku, što sam mogao učiniti kako bi obavio što sam trebao.

„Andrea...“ –uzdahnuo sam.

Odmahnula je glavom i krenula prema ulaznim vratima. Zaboravila je da mora proći pored mene kako bi izašla iz one prostorije, pa se na kratko zaustavila, pogledala me krajičkom oka, te ponovno spustila pogled.

„Makni mi se s puta.“ –prošaptala je.
„Molim te, trebamo pričati!“ –stavio sam ruku pred njom.
„Pusti me, Nathe. Kunem ti se da ćeš platiti ako me istog trena ne pustuš!“
„Zašto mi ne daš priliku i poslušaš me?“
„ZAŠTO MI NIKADA NISI REKAO ŠTO SI?!“

Stajao sam ukipljeno na mjesto.

„Žao mi je...“ –prošaptao sam.
„Bojim te se, Nathe!“ –uzvratila je.

Šokirano sam pogledao u nju. Nisam mogao vjerovati da se cura koju sam volio bojala mene, a nikada ju nisam želio ozlijediti. Malo prije to nisam bio ja. Bio sam vampir koji je proganjao vampire koji su proganjali curu koju sam volio i bio sam toliko bijesan zbog toga da nisam znao što se oko mene događalo.

„Nikada te ne bih ozlijedio.“ –odmahnuo sam glavom uvrijeđeno.
„Pio si moju krv!“ –uzviknula je.

Oblikovao sam usta u slovo o. Nisam se mogao izvući iz onoga. Govorio sam joj da ju ne bih ozlijedio, a znao sam dobro da mi ona u to nije mogla vjerovati jer sam: kao prvo – bio vampir, a kao drugo – popio njenu krv.

„Ne približavaj mi se nikada više, Nathaniel!“ –prošla je kraj mene i istrčala iz kuće.

Zaklopio sam oči, stisnuo šake i potrčao za njome. Bio sam puno brži od nje, pa sam ju zaustavio prije nego je izašla iz dvorišta. Udarila je u moje tijelo i podignula pogled prema meni. Krenuo sam prema njenom licu, a ona je udarila moju ruku i bijesno pogledala u mene.

„Što ne razumiješ, Nathe?!“ –viknula je i ljutito udarila po prsima. „Ne – želim – te – kraj – sebe!“
„Andrea, daj me, molim te, poslušaj!“ –uzdahnuo sam. „Znam da sam ti tajio i da...“
„Ne želim te slušati, Nathe! Ostavio me na miru, ozbiljna sam!“

Želio sam nešto reći, pokušati ju nagovoriti da me posluša, ali prekinula su me svijetla automobila koji je prolazio onuda.

„Kole...“ –Andrea je tiho prošaptala njegovo ime, te pogledala u mene. „Zbogom, Nathe!“

Prošla je kraj mene i mahnula mu dok sam ja stajao na mjestu, gledajući kako cura koju sam po prvi puta zavolio, nakon pedeset godina, odlazi od mene.

Andrea

„Kole, molim te, stani.“ –mahnula sam mu dok mi je cijelo tijelo drhtalo.

Njegov automobil se zaustavio, na sreću, odmah pored mene, a prozor se polako spuštao.

„Hej, Andrea...“ –pogledao je u mene, a zatim iza, pretpostavila sam, u Nathaniela. „Što je bilo?“
„Možeš li me, molim te, odmaciti doma?“ –upitala sam uzdahnuvši.

Klimnuo je glavom. Okrenula sam se i pogledala u svog bivšeg dečka kako stoji u dvorištu, prekriženih ruku na prsima. Spustila sam pogled i osjetila kako mi srce kuca po cijelome tijelu. Zaklopila sam oči, prošla pred Koleovim autom i otvorila suvozačeva vrata. Pogledala sam još jednom u Nathaniela, a zatim sjela u automobil svog bivšeg dečka.

„Što je bilo?“ –upitao me ozbiljnim tonom glasa.

Odmahnula sam glavom i pogledala u drugu stranu. Nisam htjela gledati u Nathea.

„Andrea, što je bilo?“ –ponovio je dok smo se udaljavali od kuće.
„Ništa.“ –uzdahnula sam.
„Kako ništa?! Uzrujana si! Nathe isto ne izgleda najbolje. Što se dogodilo?“
„Prekinuli smo, ako te baš mora zanimati!!!“
„Zašto?“
„Zato što... zato što jednostavno nismo jedno za drugo. Hoćeš li napokon prestati ispitivati?“
„Oprosti.“

Uzdahnula sam i odmahnula glavom.

„Oprosti.“ –okrenula sam se prema njemu. „Samo...“
„Što ti se dogodilo s rukom?“ –upitao me zaustavivši naglo auto.

Udarila sam glavom ispred sebe pošto se nisam zavezala. Udarac mi je počeo pulsirati glavom, pa sam zajaukala i prošla rukom po čelu.

„Jesi dobro?“ –preplašeno će Kole.

Pogledala sam u njega i počela se smijati na sav glas.

„Ok... Nisi dobro...“ –promrmljao je.
„Ma dobro sam, bez brige!“ –nacerila sam se. „Glava me samo malo boli, ali sama sam kriva jer se nisam zavezala!“
„Tvoja sestra će me ubiti ako ovaj udarac ostavi posljedice, a imam osjećaj da već jest.“
„Ma ne brini se! Doista mi nije ništa!“

Počešao se po kosi i pogledao me zabrinutim izrazom lica. Osmjehnula sam se i potapšala ga po ramenu.

„Idemo doma, molim te.“ –uzdahnula sam. „Umorna sam i... želim se naspavati!“

Klimnuo je glavom, upalio motor i nastavio prema mojoj kući.

„Nisi odgovorila na pitanje.“ –rekao je.
„Koje?“ –pogledala sam u njega.
„Što ti se dogodilo s rukom?“
„Oh... Ma pala sam i ogrebla se. Nathe mi je dao zavoj!“

Klimnuo je glavom.

„Sigurno?“ –upitao me ozbiljnim glasom.
„Nije me tukao, Kole!“ –zakolutala sam očima. „On...“

Stala sam neko vrijeme i gledala pred sobom.

„On što?“ –uzvratio je.
„On me nikada ne bi ozlijedio!“ –odgovorila sam.
„I bolje mu je jer bih ga inače razbio!“

Nasmijala sam se, a on se parkirao ispred ulaznih vratiju moga dvorišta.

„Hvala ti na prijevozu, Kole.“ –otvorila sam vrata automobila.
„Nema na čemu, Andy!“ –osmjehnuo mi se.

Izašla sam iz auta, zatvorila vrata i otvorila kapiju. Potrudio mi je, pa sam mu mahnula i laganim korakom se uputila prema ulazu u kući. Spuštenog pogleda razmišljala sam o onome što sam rekla Koleu. Rekla sam mu da mi Nathaniel nikada ne bi ozlijedio, a malo prije... malo prije je lizao moju krv. Pala sam u nesvijest zbog straha. Bojala sam se da bi me mogao ubiti.

Lavež psa mi je odvratio misli, pa sam podignula pogled i vidjela Simbu kako trči prema meni. Čučnula sam i snažno ga zagrlila dok je on lizao moje lice i mahao repom.

„Gdje si ti bila?!“ –ljutito me upitala Erin. „Simba je došao bez tebe!“
„Izgubila sam ga iz vidika i tražila ga po šumi.“ –slagala sam.
„Zabrinula sam se za tebe! Mislila sam da ti se nešto loše desilo! Jaremy traži!“
„Niste se trebali zabrinuti za mene. Nazovi ga i reci mu da se vrati kod kuće!“

Erin je odmahnula glavom, a ja sam pozvala Simbu i ušla u kući. Odmah sam se popela na kat jer nisam htjela daljnja pitanja. Ušla sam u sobu, ostavivši Simbu pred vratima, te ušla u kupatilo i počela skidati zavoj kako bih vidjela kakva je bila rana. Ugriz vampira je bio i dalje vidljiv, pa sam stavila flaster kako bih izbjegla pitanja sutra ujutro.

Skinula sam odjeću sa sebe i bacila ju na pranje, te stavila pidžamu. Legla sam odmah u krevet, sklupčala se i duboko uzdahnula. Gledala sam u prozor razmišljajući o svemu što se dogodilo malo prije. Napali su me vampiri, koji inače nisu postojali ( ili sam barem ja mislila tako, mislila sam da su mitska bića ), doznala da je moj dečko jedan od njih i počeo je čak piti moju krv. Doista sam htjela zaboraviti na sve to; htjela sam se probuditi ujutro i shvatiti da je to san, ali znala sam da neće biti tako: znala sam da je sve ono bilo istinito.

Zaklopila sam oči i vidjela Nathaniela pred sobom; čula sam šaputanje: govorio mi je da zaboravim na nešto. Naglo sam ih ponovno otvorila i pogledala u sebe. Bila sam zbunjena jer nisam znala što mi se događalo, zbog čega sam sve ono čula u svojoj glavi.