Nathaniel

Buditi se ujutro kao da je napokon pronašlo svoje smisao. Dignuo sam se sa kreveta i pogledao u prozor. Zrake sunca su osvijetlile onu sobu, a ja sam spustio pogled na ruku na kojoj je bio prste. Rukom sam prošao preko njega razmišljajući što bi bilo da ga skinem. Vjerojatno me nikada više ne bi bilo, a to si nisam mogao dopustiti dok ne osvetim svoje roditelje.

Odmahnuo sam glavom jer za sada nisam htio o tome razmišljati. U glavi mi se vrtjela samo Andrea koja je sinoć postala moja cura. Nisam znao kako, zbog čega tako brzo, ali dugo sam bio bez nekoga, dugo sam bio sam i razmišljao o tome kako meni nitko ne treba. Varao sam se, ali na sreću... sjetio sam se na vrijeme da griješim i pronašao savršenu curu.

Dignuo sam se sa kreveta i obukao crnu majicu kratkih rukava. Iz ormara sam izvukao kariranu tamno plavu košulju i obukao se, a zatim izašao iz sobe kako bih se otišao umiti. Osjetio sam kako mi trbuh počinje kruliti, a očnjaci su izašli na vidjelo. Zakolutao sam očima i u nekoliko sekundi se stvorio u podrum. Popio sam bocu krvi, te izašao iz kuće. Andrea me vjerojatno već čekala pred kućom jer sam joj rekao da ne mora ići svojim autom već da ću ja doći po nju.

Njena kuća nije bila previše daleko od moje. Pričekao sam ju malo dalje od ulaza u dvorište jer su vrata bila otvorena. Primijetio sam da su se automatski otvorila i crni automobil je izašao odande. Pogledao sam u prozor i ugledao muškarca koji me krajičkom oka pogleda. Pretpostavio sam da je to bio suprug Andreine sestre.

Nakon nekoliko sekundi sam vidio i nju kako izlazi odande, pa mi se nasmiješila i prišla autu. Otvorila je vrata, sjela na suvozačevo sjedalo i poljubila me.

„Dobro jutro.“ –nasmiješila se.
„Dobro jutro!“ –uzvratio sam. „Jesi se naspavala?“
„Moglo bi se reći. Ti?“
„Jesam, napokon. Ne znam zbog čega, ali spavao sam baš kako treba! Dugo se nisam toliko naspavao.“
„Zbog učenja ideš kasno spavati?“

Pogledao sam u nju i nasmiješio se na kratko. Odmahnuo sam glavom i pogledao pred sobom razmišljajući o onome što je rekla. Puno mojih “vršnjaka“ je išlo kasno spavati zbog toga što su učili dok sam se ja trudio zaspati, a nisam mogao. Biti vampir nije bilo nimalo lako. Spavali smo inače preko dana jer bi nas zrake sunca spržile, ali s obzirom da sam pronašao način, koji je bio skriven u prstenu, da hodam po danu i spavam po noći morao sam se navikavati na novi način života.

„Nešto si se zamislio.“ –rekla je.
„Oprosti!“ –osmjehnuo sam se.

***

Parkirao sam se na školsko parkiralište, a Andrea je iskočila iz Jeepa zalupivši vratima. Pričekala je da zaključam vrata, pa sam joj prišao i obgrlio rukama oko ramena. Primijetio sam začuđene izraze lica učenika koji su prolazili onuda. Vjerojatno su se čudili što smo bili skupa jer inače sam rijetko pričao s nekime dok je ona bila vedra, nasmiješena i druželjubiva.

Vidio sam i Kolea kako stoji nagnut na svoj automobil i gleda u mene začuđenim izrazom lica. Na kratko je pogledao u Andreu, pa ponovno u mene, a zatim u pod. Imao sam osjećaj da ju još nije preboio, a to me činilo nervoznim... ljubomorni.

Andrea

„Nisam mogla vjerovati kad sam vas vidjela ujutro zajedno.“ –uzvratila je Willow.

Nasmiješila sam se i pogledala kroz prozor. Sjedile smo u kafiću u centru grada. Jest da ih nije bilo previše u Salemu, ali onaj u kojemu smo svakodnevno odlazile je bio najbolji. Osjećale smo se kao kod kuće ondje.

„Jučer si nas svejedno vidjela na parkiralištu.“ –rekla sam joj.
„Oh, vidjeli ste me, ha?“ –nacerila se.
„Slučajno.“

Zahihotala se.

„Morala sam vidjeti zbog čega vas nije bilo toliko.“ –slegnula je ramenima. „Ali morala si vidjeti kako su vas danas ljudi po školi gledali!“
„Tračeri!“ –nadodala sam i popila gutljaj cappuccina.
„I čini mi se da Koleu baš i nije drago što ste Nathe i ti skupa.“

Zbunjeno sam pogledala u nju ne shvaćajući zbog čega je spomenula njega.

„Kakve sad on ima veze?“ –upitala sam ju iznenađeno.

Zakolutala je očima.

„Kakve on ima veze, Will?“ –upitala sam ju ponovno.
„Ma daj, Andy, kao da to nisi sama shvatila.“ –odmahnula je glavom.
„Što to? Da mu je stalo do mene?“
„Bingo!!!“

Zakolutala sam očima i duboko uzdahnula. Nikada nisam voljela razmišljati kako je netko kojemu je stalo do mene bio povrijeđen jer mu nisam mogla uzvratiti ljubav, ali Kole je bio taj koji je sve pokvario. Gledala sam ga samo kao prijatelja. Naravno, znala sam da on osjeća nešto više i da se i dalje nadao da ćemo ponovno biti skupa, ali odavno sam mu rekla da nema povratka, da je davno uništio ono što smo imali.

„Andy?“ –Willow me lagano potapšala po ruci.
„Molim?“ –uzvratila sam.
„Što je bilo?“

Odmahnula sam glavom i pogledala kroz prozor.

„Već sam rekla Koleu da nema šanse da ćemo mi ikada više biti zajedno.“ –rekla sam.

Nekoliko dana kasnije

Nathaniel i ja šetali smo se po šumi kasno navečer. Simba je trebao u šetnju, pa smo nas dvoje produžili unatoč tome što su sutra bili ispiti u školi.

Bila je ugodna, hladna večer. Nije previše puhalo, ali dovoljno da me svako toliko prođu trnci po tijelu od hladnoće jer sam zaboravila staviti deblju majicu na sebe. Krajičkom oka sam vidjela da Nathe skida kariranu košulju, pa ju je prebacio preko mene.

„Nije potrebno. Svejedno idemo uskoro doma!“ –rekla sam mu.
„Svejedno meni nije hladno.“ –uzvratio je.
„Uopće?“

Odmahnuo je glavom.

„Vidiš?“ –obgrlio me rukom. „Tebi treba više nego meni!“
„Sigurno ti nije hladno? Mogu pretrpjeti do kuće, znaš?“ –nadodala sam.
„Znam, ali ne brini se. Nije mi hladno!“
„Hvala.“

Osmjehnuo se i poljubio me. Obgrlila sam ga oko vrata i poljubila, a on me privukao bliže sebi. Ispustila sam uzicu svoga psa koji je, vjerojatno, otišao njuškati malo dalje od nas pošto me cijelo vrijeme vukao. Ako sam nešto obožavala to su bile Nathanielove usne, od kojih se nisam mogla odvojiti, te snažne ruke, koje su me uvijek grlile.

Iznenada smo oboje čuli zvukove iza sebe. Okrenula sam se i pogledala u Simbu koji je gledao u grmlje i režao. Pogledala sam onda u Nathaniela koji je ukočeno stajao kraj mene i promatrao također grmlje.

„Što je bilo?“ –upitala sam ga iznenađeno.

Gurnuo me u stranu, a ja sam pala na pod. Pogledala sam šokirano u njega, te primijetila kako je muškarac skočio na njega. Dignula sam se preplašeno sa poda jer nisam znala što se događalo. Čula sam siktanje, a Nathaniel i dečko koji je skočio na njega su bili toliko brzi da nisam mogla pratiti što se događalo.

U sljedećem trenutku sam vidjela kako djevojka ide prema meni, ali nije bila normalna. Bila je čudna. Imala je naborano čelo, tamne oči i šiljaste očnjake. Šokirano sam gledala u nju jer je bilo nemoguće da su vampiri postojali, ali ona je izgledala kao jedna od njih. Što je bilo najgore, imala sam osjećaj da sam nešto slično onome doživjela, ali nisam znala kada niti je li to doista bila istina.

Vampirica je skočila na mene, uhvatila moju ruku i zagrizla ju, a ja sam se izderala udarivši je drugom rukom. Naravno, nije popuštala. Osjećala sam kako pije krv iz mene sve dok ju netko nije odgurnuo u stranu. Pogledala sam šokirano u Nathaniela koji je imao isti izraz lica vampirice koja me napala. Promatrao je moju ruku, te pogledao u mene dok sam ja i dalje šokirano, ukipljeno, gledala u njega ne vjerovajući u ono što se događalo.

„Nathe je vampir?“ –upitala sam se.

Netko je skočio na njega, a ovaj ga je laktom odgurnuo sa sebe i napao ga. Istog trena sam se dignula sa poda i potrčala odande, a Simba me pratio na sreću. Trebala sam se što prije maknuti iz šume, maknuti od njih... maknuti se od Nathaniela.

Nekoliko puta sam se spotaknula i izribala ruke, te pocijepala Nathanielovu košulju, ali ponovno sam nastavljala trčati kako bih što prije došla doma. Morala sam se sakriti od svega.

Ponovno sam zapela na kamen kojeg nisam vidjela i pala na pod. Duboko sam uzdahnula i podignula se sa poda. Pred sobom sam ugledala Nathaniela, pa sam vrisnula i napravila nekoliko koraka unazad. Gledao je u mene u tišini. Čelo mu je i dalje bilo naborano, a očnjaci jasno vidljivi. Srce mi je luđački tuklo i jedva sam uspijevala disati.

Nathe je napravio nekoliko koraka i približio mi se, a ja nisam mogla nikamo otići jer sam se nagnula na stablo. Zaklopila sam oči i duboko uzdahnula. Kad sam ih sljedeći put otvorila, njegove su oči bile svega nekoliko centimetara dalje od mene. Gledala sam u tamne oči koje su nekada bile svijetle. Gledala sam u lice koje nisam poznavala.

Podignuo je ruku koja mi je krvarila, a ja sam se ukipila na mjestu gledajući ga i dalje u oči. Polizao je krv koja je klizila niz moju ruku, a ja sam istog trena pala u nesvijest.